Mogu ljudi danas pricati ovo ili ono, ali ja sam siguran da je u bivsoj drzavi, svima nam tako dragoj i miloj Jugoslaviji, bilo puno puno bolje zivjeti nego danas, stovise, to se ne moze niti usporedjivati. Jucer sam procitao jedan krasan komentar - da nama Hrvatima od stoljeca sedmog nije nikad bilo bolje nego u (novoj) Jugoslaviji, dakle od 1945-1990. E pa slazem se, stoprocentno, svima na znanje i ravnanje!
Sto god da usporedim sada i onda - jasno je ko bijeli dan sto je bolje i kvalitetnije. Moj stari na primjer, vozio je Ficu, a ja vozim Toyotu. Moze li se to uopce usporedjivati? Steta je sto su podli truli kapitalisti unistili nasu socijalisticku proizvodnju, pa sad jedva na cesti na nadjes tu i tamo koji primjerak divnog malog četverosjeda od 750 kubika. A ova zvijer japanska? Ima triput vise, pa to je za puste rasipnike, tko bi to odrzavao? Da je Fico bio pun pogodak sasvim je vidljivo i iz cinjenice da su danas renomirani i ugledni proizvodjaci elitnih modela u svoj asortiman uvrstili vozilo ovakvog tipa, mislim, dakako na Smart. Samo Smart i Fico, to je razlika velika. Od koga li su oni samo ukrali ideju? Koliki bi iznos na ime autorskih prava trebali nama platiti, samo kako da to utjeramo? Ne daju nam da se razvijamo, i ne mres protiv toga nis.
A stambeno pitanje, e to je posebna prica. U Yugi, u kojoj sam imao cast, zadovoljstvo i osobitu srecu provesti prvih 15 godina svojeg zivota, zivjeli smo kao cetveroclana obitelj u sirotinjskom radnickom kvartu (a.k.a. 'slum') u kucici od 30-ak metara cetvornih. A danas? Moja sesteroclana obitelj zivi u centru grada u stanu od 70 kvadrata! Ma ne mogu ni reci koliko sam se onda bolje osjecao. Nisam morao brinuti sto cu jesti, mama i tata su to cinili. Rezije nisam placao nikad, i bolio me zivo djon hocu li potrositi vise ili manje vode, struje, telefona. Ma sta me briga. Zivio sam bezbrizno, opusteno, jer nasa draga Yuga nas je mazila. A ova danas, banana drzava Hrvatska? Covjece svaki mjesec mi salju racune, te plin, te pricuva, te komunalna naknada, pa to onda niti moji roditelji nisu placali, kakve li su to bezobzirne feudalne dace? To li znaci napredak, kaj se vracamo u feudalizam, joj, jooooj...I nema vise bezbriznosti. Te obuci djecu, te ih hrani, te zaradjuj za ovo i ono...Toga nekad nije bilo. Isao sam u skolu svaki dan, ferje sam imao 3 mjeseca ( a ne danas kad ne mogu GO dobiti ni 3 tjedna). Jednostavno, ono je bio san, a ovo ruzna stvarnost.
Ima li potrebe nabrajati dalje, ili je vec i onim tvrdim antijugoslavenima postalo kristalno jasno kako je prije bilo bajno? Neki kazu da nisu imali bas dovoljno svojih prava. To je notorna laz. Imali su pravo ici na Bozic u skolu. Imali su pravo izostati s mise kad god zele, a danas moraju ici da bi ih drugi vidjeli. Imali su pravo odgajati djecu u slobodi, a ne u nekakvim krutim klerikalnim srednjovjekovnim okovima. Imali su pravo odabira, mogli su na svakim izborima birati izmedju Saveza pionira, Saveza komunisticke omladine i Partije. A danas? Bolje ne komentirati.
Inteligencija, obrazovanje, sve se to nekada cijenilo puno vise nego danas. Moj stari je recimo bio visokoobrazovan, a bivsa drzava - iako je njegov otac bio na pogresnoj strani u ratu - postedjela ga je, zamislite samo. Nisu ga cak niti ubili, a u radnu knjizicu dozvolili su mu upis strucne spreme 'NKV radnik' i radio je tako na minimalcu cijeli zivot. Postoje li uopce takve rijeci kojima bih mogao zahvaliti na tolikom dobrocinstvu?
Klasni neprijatelji, ucitelji, s pravom su bili srezani, u drustvenom ugledu, dostojanstvu i placenosti. Pa jasno je valjda koga treba vise platiti - vozace, zidare i bravare, koji u znoju lica svog kruh radnicki zaradjuju ili nastavnike koji samo sjede po cijele dane? Izuzetak su naravno profesori tjelesnog, postojala je naime svojevremeno jedna napredna struja koja je zagovarala specijalne bonuse za te vrijedne ljude ali nazalost nije bila dovoljno uporna, pretuklo ju marsalovo osiguranje kad su htjeli prijedlog objelodaniti.
U svakom slucaju, iskreno zalim za bisim vremenima. Bio sam mladji, zdraviji, bezbrizniji. Sve u svemu, bilo je vise zivota preda mnom, nego sto je danas.
Post je objavljen 08.04.2008. u 09:06 sati.