Marketing
Simulacija života
Dragi moji blogeri (ako vas još ima ovdje 
)! Neko vrijeme sam bila malo odsutna s blogosfere iz razloga koji su slični Berixovim razlozima, no kad-tad svane trenutak za još jedan post. Također, bih se ovim putem htjela ispričati svima vama (a posebno Borgiju) koji ste mi poslali mail, a ja vam još uvijek nisam odgovorila. No, prilično sam sigurna da će uskoro doći i taj dan (iako ste vjerojatno već zaboravili o čemu se u mailu radi 
).
Nedavno sam pričala s prijateljem (
) o nekim događajima koje sam prošla u životu. Igrom slučaja on nije imao takvih iskustava, pa me upitao nešto poput: „I? što se događa kada ti se to dogodi?“. Ja sam na trenutak zastala i nametao mi se samo jedan odgovor: „Ništa. Pa što bi se dogodilo?“. Povući ću jednu paralelu.
Jeste li ikada igrali Simse (jedna vrlo djetinjasta i, mnogi bi rekli, besmislena igrica)?
Sama igrica je zapravo simulacija života samo sa puno manje mogućnosti i opcija nego što ih imamo u stvarnom životu. No otprilike stvar ide ovako: svakih nekoliko mjeseci izdaju expanziju u kojoj dodaju puno novih mogućnosti - Simsi (likovi u igrici) mogu raditi sve više i više različitih stvari. Ja obično isprobavam te nove mogućnosti da vidim "Što će se u igrici dogoditi". I naravno, nikad se zapravo ne dogodi ništa - igrica ostaje ista.
Sim je napravio nešto novo, ali ograničen samom igricom - ništa se dugoročno ne mijenja. Primjerice: otmu ga izvanzemaljci, on rodi (da dobro ste pročitali riječ je o muškarcu 
) izvanzemaljsko dijete, ali sve je isto kao i kad ženski lik rodi ljudsko dijete nastalo prirodnim putem. Čak i animacija u igrici ostaje ista, osim što je na njoj muškarac koji rađa. Dijete koje se rodi „odgaja“ se na potpuno jednak način kao i ostala djeca. Razlikuje se samo po tome što je - zeleno 
. Kad mala mješavina čovjeka i izvanzemaljca odraste potpuno je isti kao kao i ostali Simsi - naravno, i dalje zelen itd.
Zapravo, cijelo to vrijeme ne događa se - ništa.
Igrajući to nisam se mogla oteti dojmu da je isto tako i sa životom - što god radili, napravili ili prošli odgovor na pitanje "Što se događa" je sličan: pa zapravo - ništa. I dalje dišemo, jedemo, imamo svoje emocije, svoje razmišljanje i svijet ostaje funkcionirati po istim pravilima. Tako je barem dok smo na ovoj razini stvarnosti. Najbolje od svega je što nisam sigurna mogu li se ta pravila svijeta u kojem živimo „probiti“ kako bi se po tom pitanju nešto promijenilo – mogu li Simsi probiti pravila igrice čiji su likovi?
Mislim da ono što možemo učiniti jest da mi sami donekle drugačije doživljamo taj svijet. Iako je svijet samo ono što mi doživljavamo da jest, ipak i dalje vrijedi tvrdnja - Ništa se zapravo ne događa.
Naravno, istovremeno možemo reći - događa se svašta - unutar pravila igrice. Kombinacije unutar tih pravila su zapravo beskonačne i zato mi imamo iluziju da se događa svašta. No i dalje - sve ostaje Isto.
Ako pažljivije pogledamo, po istom pravilu funkcionira i sve što postoji na ovom svijetu: iako, naizgled različite, sve stvari su dobivene samo od različitih kombinacija istog.
Koja je poruka koju iz toga možemo izvuči: po meni - što god radili, gdje god bili, što god nam se događalo – mi zapravo jesmo "doma" i potpuno smo sigurni. Pa čak i kad smo nesretni, kad nam je teško, kad preživljavamo ili čak umiramo, iz perspektive Sveukupnosti (koja je htjeli mi to ili ne, zapravo i naša perspektiva, iako to najčešće ne znamo) – ne događa se ništa.
Isti prijatelj s kojim sam pričala o ovoj teme uvjerio me da imam pogrešku u razmišljanju kad mislim da post na blogu mora imati neku strukturu. Budući da sam se potpuno složila s njim po tom pitanju, nadam se da će u budućnosti biti više, manje strukturiranih i kraćih postova i, naravno, sa kraćim intervalom među njima .
Do tada vas sve lijepo pozdravljam. 
Post je objavljen 07.04.2008. u 16:16 sati.