Marketing
Veče još ne miriše na rakove i školjke....
Nekakva borba s vremenom i stvarima koje
ne uspijevaju biti realizirane budi srdžbu i
podsjeća na trenutnu bespomoćnost.
Već je prošlo par dana otkako je travanj započeo.
Ožujak je sasvim pristojno projurio a da to nisam
niti primijetila. Puno događaja od samoga početka
mjeseca, što dobrih, što loših, učiniše ga drukčijim.
Izložba Marca Chagalla, županijski Lidrano, izlet u
Kumrovec i Tuhelj, posjet Večernjem listu i HRT-u,
14 mjeseci veze, odlasci u kino, upotrebljavanje šaka,
Uskrs, upoznavanje Marka s mojim, mene s njegovim
roditeljima, cjelodnevno švrljanje po Zagrebu, maleni
nesporazumi među Luđanikama, vozikanja motorom…
Zasadila sam forziciju. Nadam se da će se primiti.
Probušila još jednu rupicu na uhu. Kupila divnu naušnicu u metal shopu.
Oduševila se posljednjom kupljenom knjigom Rujane Jeger.
Goga mi kupila majicu na kojoj piše Udala bi se.
Sudjelujem u Hrvatskom saboru učenika.
Dobila novog voditelja novinarske grupe. Bit će taj dobar. Morat će.
Volim ove sunčane dane.
Polako ostavlja dane iza sebe još jedno godišnje doba.
Nema veze što je nedavno započelo, brzo će proći.
A na nama je samo živjeti kako najbolje umijemo.
Na ovaj ili onaj način.
Osjećam se ludo.
Strašno raspoloženo. Jea!
Pozdrav,
eMDe
Post je objavljen 07.04.2008. u 10:10 sati.