Pregled posta

"...i mogu li imati nešto kad sam stvoren da nemam ništa..."

.
uspjela sam.
uspjela sam si uništiti život u tjedan dana.
A zbog čega sve?
Zbog gluposti, sebičnosti i lijenosti. Uspjela sam svima a i sebi dokazati kako sam glupa i nesposobna osoba postala, kako mi je sve zapravo postalo užasno dosadno i kako u mom život nije postojala ni mrvica nečaga što bi se moglo nazvati srećom.
Unotoč tome ja sam se uspjela samu sebe ubijediti da sam sretna.
Jebem ti život!
Bojim se
Bojim se otići u srijedu u školu
Bojim se pogledati u oči razrednicu i reći joj da nemam lektiru i da mama neće zvati
Bojim se one glupe jedinice iz gospodarstva i činjnenice da je profa razredničin dečko
Bojim se glupih očekivanja i upitnih pogleda
I mrzim se zbog toga!



Sve što sad želim je biti gljiva i ležati na rokiću
I gledati u oblake i pitati se zašto postojim i zašto sve ide kvragu

Jer stvarno SVE ide kvragu!
I želim se nasmijat sama sebi u facu i reć si kak sam glupa i naivna
Koliko čovjek uopće može napraviti poglešaka u životu?
I koliko ti prijatelja može zabit nož u leđa pod krinkom jednog osmijeha?
i koliko puta ću još morati padati prije nego konačno stignem do dna?
I koiko ću se još puta morati smijati i pretvarati kad sve što želim je sjesti i plakati?
I nadam se da ću puknut jer ovo više nemogu podnijeti
ni sućutne osmijehe ni glupe pogledem ne sve to razumijevanje!
Nadam se da ću puknut pred razrednicom, koja me smatra sveticom i savršenom i pravim idealom svega što jedna pametna djevojka treba biti
A toga mi je dosta!