Zamisli mjesto krcato ljepotom koja je istisnula sam zrak i sada više ne možeš doći do daha.
Bi li takvo mjesto išta značilo slomljenoj marioneti poput mene? Ona više nema osjećaja. Misliš li da bi je zadivilo? Ne, ne bi. Ona je samo lutka. Da, možda je prelijepa, možda na svakoj slici izgleda kao anđeo ali to je dokaz da je ona samo lutka. Bez osjećaja prsten je samo komad metala. O da, toliko je osjećaja bilo u njoj, a sada je i ona isto tako samo komad plastike. Ili još bolje stakla. E da, baš tako. Vrlo lako je možeš razbiti. Ne želiš pokušati? Dobro, ne moraš. Učinit će to netko drugi. Samo je pitanje vremena. Hoćeš li je i ti napustiti? Prije ili kasnije hoćeš. Na kraju uvijek bude tako.
Gledaj! Spava. Misliš li da sanja prošlost? Ono vrijeme kada su postojali osjećaji, kada joj je stalo do ljudi oko nje, a i ljudima je stalo do nje. Imala je ljude na koje je uvijek mogla računati. Gdje su sad? Prekršili su obećanja, to je sve. Nadam se da ti je to jasno. Sva obećanja kad tad budu prekršena. I opet, samo je pitanje vremena. Jedino obećanje koje može biti vječno je Zbogom.
Post je objavljen 06.04.2008. u 13:54 sati.