Sobe umirućih u staračkom domu Posljednji osmjeh osvjetljene su slabim neonkama koje su dodatno zračile stanare doma. Kao da im nije dovoljno zračenja od učestalih rengenskih snimanja. Sve samo da bi upravitelj opravdao goleme troškove doma...
U sobi, neslužbeno nazvanoj broj 15, neslužbeno jer su sva vrata soba ista i bez ikakvog obilježja, uprava je željela što je moguće više zbuniti one koji čekaju smrt u gljivičastim prostorijama Posljednjeg osmjeha. Dakle, u jednoj od soba bio je i Batko, ustvari Zlatko, ali sestre koje su mu prale intimne organe dale su mu nadimak - Batko. Iz samo njima znanog razloga..
Dakle, Batko je bio umirovljeni ličilac (moler), večinu svog života proveo je u bojanju, a sada su se svi bojali da mu i nije preostalo još puno. Života. U komi je...
Bio je visok, nekada možda nabit. Sada su njegovi bicepsi, tricepsi i ostali mišići izgledali poput udavljenih mačića u najlon vreči. Dakle, bilo ih je na sve strane. Lice naborano sa više nabora nego što je bilo mrtvih ljudi koji su glasovali za stranku na vlasti. Bolesno bijele boje, loše obrijan od strane curica na praksi, koje se više praskaju s doktorima nego što se praksaju. A kradu i tablete. Uši su mu velike i nekako izlomljene, kose ima vrlo malo. A oko njega se osjeća nekakav neugodan miris. Smrti? Možda. Mada više podsjeća na neopranu guzicu.
Tanja.
Medicinska sestra u drugoj polovici srednjih tridesetih je bila sasvim druga priča...
Dijete iz sređene obitelji, nije se previše izlagala štetnom zračenju Sunca, nije radila loše plaćene poslove. Jedina stvar koja joj je ostavila ožiljke bio je njezin fuck`t up love life. Ipak lijepo je to lice. Čisto. Izgleda čak i nešto mlađe nego što je.
Duga, u plavo obojena kosa, povezana u rep, pokoja borica iznad lijepih, čini se zelenih očiju. Nos bi mogao biti i manji, ali usne ne, taman su. Pune, sočne, ružom dodatno naglašene.
Sad bi bilo dobro da se mogu sjetiti kakve glumice, pevaljke ili manekenke na koju liči, ali jebiga ne mogu se sjetiti nijedne. Trebao bi više gledati tv i čitati Stars. Uglavnom, da skratim Tanja je imala lijepo lice i dobro oblikovano mršavo tijelo, možda premale sise, ali ipak je bila jebozovna. Imala je ono nešto...
A sada je sjedila kraj tog soon to be leša i prala njegov veliki kurac svojim lijepim dugim prstićima i malenom spužvicom.
Iz nekog samo njoj znanog razloga voljela je to. Da, voljela je prati taj stari ofucani žilavi kurac. Nekako joj je bilo baš zanimljivo kako joj raste pod prstima. Znala je dosta toga o biologiji i muškoj anatomiji, ali ipak ju je u praksi fasciniralo kako muški spolni organ, kurac ima mind of his own, dok je njegov nositelj tko zna gdje, možda mozgom već u večnim lovištima, on, kurac evo cvjeta na dodir njezinih prstića i tople sapunice. Fascinantno! Jednostavno ga je morala staviti u usta. A šta je drugo mogla?
Počela je, prvo suzdržano, a onda sve pohlepnije sisati taj, očito prijevremeno umirovljeni kurac. Taj golemi tvrdi kurac. Nevjerovatno! Razmišljala je dok je cuclala glavić veličine prvoklasnog genetski modificiranog šapinjona, kako taj ukomirani penzić može imati tako divan kurac? Stvarno je uživala. Inače i nije baš voljela pušiti, ustvari većinom ju je bilo teško nagovoriti na to, nekad zbog mirisa, nekad zbog veličine, ali većinom joj jednostavno nije pružalo nikakvog užitka, i zašto bi se onda mučila s tim? Ali ovaj žilavi umirovljenički kurac? Kao da se zaljubila u njega. Voljela je osjećaj kada jezikom pređe preko nabreklih žila, osjeti otkucaje tog umirućeg srca, to kako joj ispunjava cijela usta, širi joj dišne puteve. Probala ga je progutati cijeloga ali nije uspjela, tjeralo ju je na povračanje. Za to ipak treba prakse. Jebemu! Kud se nije izvježbala na onim silnim kurčićima, fini mini salamama i disney hrenovkama! Baš ga je htjela cijeloga! Desnicom je krenula pod suknju, osjetila je da pulsira, a onda je osjetila toplinu koja joj je oblila usta i sljevala se niz grlo. Koliko je toga bilo! Izvadila ga je iz usta, zgrčila se i morala povratiti. Srećom snašla se, povratila je u posudu sa sapunicom. Istom onom kojom je počela dražiti Batkovu batinu. Iz nje je izašao dug mlaz žučkasto bijele tekučine, pravi sjemeni slap. Jebote! Stari godinama, očito nije ni drkao, a kamoli šta drugo. Povračala je i dalje, sada krompir pire i ostatak ručka, ekspreso kavu, onu čokoladicu iz automata, bilo je toga...
A onda je konačno stalo. Udisala je duboko, iscrpljena, bolnih trbušnih mišića, iziritirana želuca, nije smjela misliti na ništa ni približno slično hrani... ili sjemenoj tekučini, op, skoro je opet krenulo, ali želudac je bio prazan. Obrisala je usta, ustala se. Malo zateturala, spremila Batkov golemi sada ispuhani kurac u pidžamu i pokrila ga. Udahnula je još par puta duboko, malo popravila kosu, uzela posudu sa sapunicom i svojim rigoletom, te izašla.
Post je objavljen 06.04.2008. u 17:08 sati.