Marketing
Trag na tkanini
Ponekad … ako se dovoljno dugo zagledam u dvosjed, nijemi svjedok naše fizičke ljubavi, mogu jasno vidjeti trag. Udubljenje na finoj tkanini koju stvara pritisak naših tijela.
Ponekad se ne usuđujem, a ponekad ipak zadržim pogled, jer pogled budi sjećanja na te uzbuđene pokrete, vlažna tijela, ljepljive usne i sokove koji teku, miješaju se …
Kad se sjetim, kad dovoljno dugo gledam u taj dvosjed, kad dopustim svemu da izađe na površinu, ne mogu obuzdati tijelo da ne učini ono, … strese se, trzne pod naletom uzbuđenja … sjećanja tako stvarana, tako živa …
Bez puno razmišljanja, gotovo automatski ližem, vlažim srednjak desne ruke i puštam da se zavuče, izgubi u međunožju. Ta vruća, ružičasta kuglica, vrh samog klitorisa tako neumorno pulsira, gotovo do bola … vlažni prst što donijet će utjehu, smirenje … poigrava se, čvrsto kruži, trlja ga, pa opet vlaži, draška ga i mazi …
Ne, ne želim to, tresem glavom, tjeram misli, ne želim ponavljati odavno poznati scenarij koji na kraju uvijek završava gotovo isto. Tresem glavom, tjeram misli, ali slaba sam, prstićem i dalje neumorno kružim, dok slama me val topline i nemoći što juri tijelom, još malo, još sasvim malo, ne mogu sada prestati, ne mogu otjerati misli jer …
- Majstore, … care … - govorim ti u mislima - tako dobro znaš me, tako lako čitaš moje tijelo. Još uvijek najbolji si –
Misli već sada toliko glasno ječe da gotovo da ih mogu čuti i izvan svoga tijela. Misli ječe, a tijelom kreče slabost što trga me, ruši … svršavam … još uvijek s tvojim imenom na usnama!
Post je objavljen 05.04.2008. u 13:17 sati.