Top tema svih hrvatskih medija već je danima odbjegli general – KORADE. /Usput, koliko je još ostalo umirovljenih generala da (ih) nisu nekamo odbjegli?/
Ali top tema, nažalost, nije - a bila bi da je u našoj javnosti više potrebne osjetljivosti za jezik (kao npr. kod Nijemaca ili Francuza) – pravopisanje i pravogovor. U ovom slučaju – generalova prezimena. Nevjerojatno je tragično kako lektori u našim medijima (ako ih uopće imaju!) – šlampavo rade svoj važan posao. Da se čovjeku kosa diže na glavi!
Evo (preskačući naravno sve dnevne listove i televizije od prvoga dana izbijanja afere), npr. novi broj Nacionala toj temi posvećuje golem prostor od 9. do 21. stranice, a o generalu pišu i urednik Puky i kolumnist profesor (!) Zoran Ferić – obojica pogrešno navodeći njegovo prezime u tzv. kosim padežima.
Kako to izgleda može nam predočiti i početak sljedeće karikirane priče. U njoj su glavni likovi: Rade (iz zagrebačkog Trnja), Jure (iz ličkog Brinja), Zvone (iz Ličkog Lešća) i Mate (iz Kaštel Sućurca).
Dakle, jednoga zimskog dana oko devet sati prije podnea Jure je nazvao prijatelja Radea iz zagrebačkog Trnjea i zamolio ga za pomoć. Naime, kod njih je u Brinjeu dvometarski snijeg jučer naglo zameo sve ceste i zatrpao sve kuće. Prije tri dana je pročitao u JL-u članak novinara Maslea da se kod Radeova rođaka Zvonea u Lešćeu nalazi kontingent bagera, koji bi im možda mogli pomoći u trenutačno teškom stanjeu i probiti se do njih s najnužnijom pomoći.
Čuo je, ljudi pričaju, da ni oko Gospića nije ništa bolje ter da je čak i automobil biskupa Milea Bogovića ostao zameten negdje nasred ceste, a on i vozač su jedva uspjeli probiti se do najbliže kuće Marka Runjea u Perušiću, odakle se već dva dana ne miču.
Na Jureovu žalost, njegovu prijatelju Radeu je umro rođak Ante u Kaštel Lukšiću pa je Rade prijatelju Mateu obećao da će pokojnom Anteu doći na sprovod u Kaštelu. A kako je kanio skoknuti u komunu u Ugljaneu nedaleko od Trilja, gdje mu se sin prijatelja Perea nalazi na liječenju, na put je krenuo srećom prije nevremena. Ali problem je zapravo bio u tome što je Zvoneov mobitel bio isključen pa je Radeova srditost bila tolika da je gotovo sletio s ceste, jer ga je Jureov poziv zatekao u vožnji. Zato je stalno brundao zašto je toga krelea i slinea uvijek teško uhvatiti…
Na kraju, kako su svi Radeovi pokušaji bili uzaludni a vrijeme je prolazilo…
Mislim da nije potrebno dalje opisivati… Hrvatske ceste su se trgnule, premda ih redovito snijeg zatekne baš zimi, ter spasile Juru i Jurino mjesto, a pomoć je stigla također Zvoni i biskupu Mili… Radi je uspjelo sve obaviti i u Ugljanima i u Kaštelima, vidjeti se s Antom i Perinim sinom i pomoliti se za pokojnog Antu… Juru je uspio dobiti tek kad se vratio u Zagreb… Sutradan je u istim novinama o svemu tome čitao u članku od istog novinara Masle, koji je spomenuo i biskupa Milu i njegova spasitelja Runju…
A što se u međuvremenu događalo s generalom Koradom? Zapravo, što ćemo s njegovim prezimenom?
Ma, jednostavno, Korade se sklanja baš k(a)o Rade!
Post je objavljen 03.04.2008. u 08:55 sati.