24.3.2007.-dan pred rodjendan njenog najmladjeg sina.
Otisla je na kavu u njenu bivsu firmu.Zasto bivsu ,to je tema jedne druge price,koja je povezana sa svim dogadjajima koji slijede.Uglavnom peticija nije prosla jer nije ni razmatrana.Dva covijeka ,ako ih tako mogu nazvati, odlucili su ..Otisla je na godisnji odmor i ostala bez posla.Imala je osjecaj da joj se svijet srusio,previse emotivna kakva je oduvijek bila,pucala je po savovima.Najvise ju je boljeo nacin na koji je to ucinjeno,ali takav je zivot .I eto ,nakon cavrljanja uz kaviicu sa dragim ljudima,otisla je u merkator da kupi namirnice potrebne za tortu i nedeljni rucak kada se svi okupe.Nekako na putu do kuce osjetila je neku slabost,.spustila namirnice na sank,pomisli kad je vec spremna ,malo ce izvesti svoju labradoricu Reu vanka,.onog casa kad je izasla na dvoriste kao da je munja pogodi,noga kao da propada kroz zemlju,.prisebna kaze Rei,kao da je razumije"sta bi ,nesto mi nije dobro ,ajmo kuci".,ona se ne buni sto nije prosetala,nego udje u kucu i samo je gleda i prati.Legla je pored nje kao da je cuva..,.nakon kratkog vremena oprezno se ustane,sve je ok,skuha rucak.,..oko 5 sati opet izvedem Reu,sve je u redu.pred vece nemoze da uzmem salicu sa kavom,kao da joj bjezi,trese pepeo s cigarete pored pepeljare."sto se opet dogadja"?krene niz hodnik,noga je ne slusa,kao da gubi orijentaciju.Sin je zapitkuje jeli dobro,znajuci da je cesto vozio u hitnu radi visokog pritiska.Nije ih htjela opterecivati dodatnim strahom.," ma nije mi nista, neka slabost,idem se istusirati pa cu biti dobro"
Do jutra je spavala mirno,sto je cudno jer obicno slabo spava ..,ustala je nekakva usporena,ruka je ne slusa.Djevojka od sina cesto prespava kod njih,.oboje su odmah dosli u dnevni boravak da vide kako je..."ma nij lose ali me ruka ne slusa", .a ona ce njoj"ma nije vam dobro,.frfljate kad govorite i usta vam bjeze u stranu."
Posli su u hitnu,odakle je odmah upucena na neurologiju ,gdje je i ostala sljedeca 3 tjedna sa dijagnozom --mozdani udar.
Jedina u sobi je bila pokretna.Misli su joj letile sto na sat,"ko ce napraviti tortu?ko ce im skuhati rucak?hocu li docekati rodjenje svog prvog unuka?ako,hocu li ga moci uzeti u ruke"?
Pala je u tesku depresiju,ali ona ne bih bila ona da se kao feniks ne dize iz pepela.Mogu ja to ,moram.
Nakon 5 mjeseci strajka medicinara,na kontrolnom pregledu,sve je ok.dr.je nije prepoznala.,nema nikakvih posljedica.
Sve je sama radila,razbijala posudje i nanovo ga prala,stiskala lopticu ,satima sama vjezbala.Tih mjeseci je uvidjela ko su i gdje su pravi prijatelji,u glavi poslozila mnogo kockica,imala je dovoljno vremena.
Docekala je unuce,drzi ga u rukama,kuha ,radi po kuci sve kao i prije..
Otvorila je blog,sama ucila sve,tipkala,vjezbala ruku,izbacivala sve iz sebe,olaksavala dusu,upoznala krasne ljude-blogere,citala prekrasne stihove,uz koje je ponekad plakala ,ponekad se od srca nasmijala.
Sada na uskrsni ponedjeljak,godina dana od mozdanog udara,sa svojom djecom i unukom uziva u blagdanima,pravi tortu za sinov rodjendan,uziva u zivotu sretna jer joj je pruzena jos jedna sansa,pomalo zaboravlja na zle ljude ,jer ovo je njen uspijeh .
Post je objavljen 03.04.2008. u 08:03 sati.