Ja nemam tvoga samopouzdanja i tvoje nadmoći,
nisam tako hrabra i odmjerena.
Ja nemam tvog žara i prkosa,
te hipnotičke volje da ustrajem.
Ja nisam tako jasna i jednostavna.
Ja nemam te snage i tog srca.
Ti si uvijek zračila vedrinom, ja zaklonjena sjenovitim tajnama.
Dok si ti žurila k cilju, ja sam odustajala na pola puta.
Ti si u svemu vidjela izlaz, ja davala prednost razočarenjima.
Ti si mogla pogledati iza sebe i, ne žaleći, krenuti dalje;
ja sam, osvrćući se, krišom otirala suze.
Ti si nosila baklju, ja se spoticala u tami.
I nikada nisam imala te snage i tog srca.
Pa što nas je to nagnalo da koračamo jedna uz drugu sve ove godine?
Ovisnost ili želja, potreba ili volja?
Ona topla iskra koju obje nosimo u sebi i predajemo joj se do krajnosti?
Isti, meki miris djetinjstva, stara zavjera ili nedosanjan san?
Ti si uvijek imala dovoljno snage,
i imala si srca da je podijeliš sa mnom.
(Tanji, za sve ove godine...
Sretan ti rođendan!)
Post je objavljen 02.04.2008. u 23:29 sati.