Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/framari

Marketing

Facebook i virtualna komunikacija

Ovo mi se činilo zanimljivim, copy paste teksta od Karle Kuzle :

Pronio se glas o Facebooku. Hrvati se masovno pridružuju grozničavoj potrazi za bivšim i budućim prijateljima kroz tu virtualnu društvenu zajednicu. Slogan ''Everybody can join the Facebook'' je jako ljepljiv. A svi očajnički žele barem nekamo pripadati, svrstati se u grupu, biti dio cjeline, uklopiti se, poboljšati društveni status, socijalne veze i ostvariti nikad dosanjani san o mnoštvu prijatelja.

Zapravo se samo svatko želi što više svidjeti sam sebi u ogledalu. A ta se slika najljepše i najiskrivljenije zrcali kroz broj poruka koji smo primili taj dan. Jednostavno opija osjećaj da smo traženi, potrebni, nezamjenjivi, popularni.

Svečano otvarate svoj profil, puni pozitivnog uzbuđenja. Bez uputa i pravila bezuspješno pokušavate pronaći davnašnje prijatelje na smiješnim adresama, ali samo razglašenijim domenama. A zašto bi ih i tražili na Facebooku ako su u vašem e-mail adresaru?

Počinjete tražiti nove prijatelje, prosjačiti po grupama s molbicom: “Hoćeš li biti moj prijatelj?“, kao što ste nekada davno pitali druge klince pri dolasku u pješčanik. Facebook nije ništa ozbiljniji od dječjeg igrališta za odrasle. Satima se zabavljate samo sami sa sobom, gradite kule od pijeska i na kraju društvena interakcija uopće nije primarna. Zasipa vas mnoštvo aplikacija u stilu: flirt, I am interested in you, my place or your place i would you do me.

Po fotkama odabirete lica koja vam se čine bezazlena i dobrodušna, ili već prema nekom vlastitom ključu i kriteriju, a potom shvaćate da je najjednostavnije u tražilicu upisati frekventno ime poput Ivan ili Tomislav, Iva ili Ana pa će vam izbaciti neke sunarodnjake. Loš engleski sa svih strana svijeta također je neupitan. Slave li Uskrs u Aziji? Smiješno pitanje.

Ne možete doći do svrhovitih aplikacija. Treba znati njihovo ime i tako ih naći u tražilici. Za to vrijeme vaši novi fendovi danima vas zatrpavaju beskorisnim filmskim kvizovima, usporedbama vas sa životinjama, drogama, cvjetovima. A da biste, nakon gubljenja pola sata na odgovaranje na pitanja, saznali magično otkriće tko ste u flori i fauni, morate i vi proslijediti 'invitation' aplikacije još dvadesetorici. Pa vi ni nemate toliko prijatelja! Tko su ti tipovi koji se hvale da imaju preko 100 prijatelja? Kako opslužili stotinu prijatelja? Spavati pred kompjutorom i tipkati u snu?

Onda shvaćate da su vam silne aplikacije slali ne zato što ih zanimate vi, nego je to opcija zadana u aplikaciji i njih zapravo samo zanima odgovor na pitanje koji su oni cvijet. Krug s prosljeđivanjem 'invitationa' je bolesno začaran. I svi ti 'hugs' i 'kisses' ne znače nikome baš ništa. Dijele se šakom i kapom svima i svakome bez ikakve dubine. Hvala Bogu, jer ih dijele i zauzeti i oženjeni, tuširaju se skupa, piju šampanjac i jedu jagode, penju se na 'the most hot' ljestvici dok partner i bebica spavaju. Vi za to vrijeme kupujete prijatelje doslovce kao bijelo roblje.

Tragikomedija. Nitko da vam uputi ljudsku riječ. Samo nove aplikacije koje ste počeli ignorirati jer vam je sada samo za pregled vlastitog profila potrebno već više od pola sata. Molite ih da vas više ne zasiplju. Pišete na wall, super wall, lijepite sticky notes i crtate grafite, ali ne pomaže, nema poštede. Preklinjanja ne nailaze na odjek. Ovdje nitko ne priča, jedna slika vrijedi tisuću riječi. I nijednu.

Na kraju bespomoćno ukidate 'account'. Kad ste ih unosili, niste bili svjesni da su vaši podatci i vaše preferencije vječne. Profil će vas čekati netaknut ako se vratite ikad, a na rastanku vas srdačno, ali ne i izričito o tome obavijeste. Uvjereni da više niste u bazi, u zabludi ste jer su vaša fotka i stil života i dalje vidljivi cijelom svijetu. Ako želite obrisati profil morate to učiniti doslovce riječ po riječ.

“Vidimo se na vašem povratku!“, poručuje vam siguran u sebe moćan Facebook tim. Uskoro očekujte i personalizirane reklame koje će vam uvelike olakšati kupnju.

Ali vaši pravi prijatelji nisu tu. I radije im čujete glas nego ih ljubite ispod vodopada, šaljete kolače, častite virtualnim pićem sve i sva. Kolač i kava imaju nekako manje metalan okus u pravoj slastičarnici. Je li Facebook moderna verzija Kafkina Procesa? Jedna ilustracija vrijedi tisuću riječi


Post je objavljen 02.04.2008. u 12:29 sati.