Marketing
MOŽEMO LI IŠTA UČINITI MI "mali" LJUDI ?
Komentar s prethodnog posta:
"Gospođo Sandra danas sam tek saznala za vaš blog. Dio sam pročitala a i ostatak ću pažljivo pročitati. Žao mi je što prolazite sve ove teške trenutke. Nadam se da vaša Stelica drži za ruku moga Josipa koji joj može biti veliki brat. On je također poginuo (ubijen) u prometu 5.8.2007. godine kod Osijeka. Ne obazirite se na ljudske komentare, jer ima nas svakakvih. Ljudi i tako koji nisu u istoj tuzi u većini slučajeva ne mogu razumjeti našu bol. Ja mogu shvatiti da je vaša Stelica jedinstvena, ali u odnosu na mene sretniji ste jer imate i Tinu. Ja vjerujem da ju niste zapustili i da se o njoj brinete, i isto znam da vam je potrebno možda puno više snage nego meni da i žalujete i brinete se za drugo dijete. Što se tiče žalovanja svi smo mi različiti i to pokazujmo na različite načine, i mislim da moramo slušati svako svoje pravo unutarnje ja i tako se ponašati. Ja živim od onih lijepih uspomena koje sam godinama sticala sa našim Josipom (21,5 godina - možete kucati Josip Beljan- Csl Freak i vidjeti ćete sve) i još sve u njegovoj sobi stoji kako je ostavio samo što skroz gori po jedna svijeća da mu obasjava put u nebo. Zbog toga ne mislim da sam ništa više luda ili nenormalna od drugih. To je moj način da totalno ne poludim. Što se tiče peticije mi (roditelji, naši i njegovi prijatelji) do osnivanja udruge skupili smo 470 potpisa, a od osnivanja udruge zajedno sa još drugim roditeljima, suprugama, sestrama oko 300. Vjerujte ima nas još koji mislimo da se nešto mora napraviti, ako ne za one naše mrtve drage, ali barem za ove žive. Pozdravlja vas Marija i od srca vam želi sve najbolje i da nađete dovoljno snage u daljem životu. Vjerujte da ovo što sam napisala nisu samo prazne riječi, to su riječi boli."
30.03.2008. (21:54) -
Hvala Vam Marija, što se mi se javili i sa mnom podijelili svoju bol.
Budući smo suprug i ja sada roditelji smrtno stradalog djeteta u prometu, naravno želimo i moramo sudjelovati u svim mogućim akcijama koje se poduzimaju da se nešto promijeni.
Nama je kao što vidite prošlo 17 mjeseci od ubojstva naše djevojčice, a kako živimo u Zagrebu dobili smo samo šturo objašnjenje da još nismo na redu jer su sudovi puni sličnih predmeta ??? Je li to normalno?
Ništa se ne događa! Hoće li se uopće išta dogoditi? Hoće li biti kažnjen ubojica naše djevojčice? Moramo li to sami napraviti ili da čekamo pravdu našeg sudstva?
Njih su bila dvojica u kombiju. Dva, odrasla čovjeka, profesionalca??!!
Pijani? Drogirani? Hoćemo li to ikada saznati?
Dan bez oblačka, bez kiše, oni nisu bili u misiji spašavanja nečijeg života.
Stela je imala narančastu jaknicu i veliku crvenu školsku torbu na leđima, plavu kosicu, milena moja…..
Detalji o tome što se zaista dogodilo su u policijskom izvješću u desnom boxu.
Što tu nije jasno? Što se čeka? Da li zaista netko misli da će nama vrijeme nešto promijeniti, da ćemo se, zato što se moramo naučiti živjeti bez Stele, s tim i pomiriti?????
Može li se itko s tim pomiriti?
Kako preživjeti suđenje, gdje netko pokušava opravdati i obraniti osobu koja je kriva za smrt tvog djeteta? Djeteta koje nije apsolutno ništa pogriješilo i krivo napravilo.
Draga Marija,
Iz ovog vidim što vi proživljavate, i jednostavno se užasavam toga.
Dragi moji, molim Vas odvojite malo vremena pa pročitajte slijedeće:
Kliknite na link: SUĐENJE U OSIJEKU
I ako imate želje, volje, strpljenja i vremena još pročitajte i ovo pismo:
Kliknite na link: PISMO VRHOVNOM SUDU
"TIFANNY",
OVO JE MOJA PROŠLOST. JA U NJOJ VIŠE NE MOGU ŽIVJETI:
TA MOJA PROŠLOST SADA ŽIVI U MENI I TRGA MI DUŠU....
A JA ŽIVIM U SADAŠNJOSTI, KOJA IZGLEDA OVAKO:
Peticija se i dalje potpisuje. Hvala svima koji su potpisali i koji će to tek učiniti...
on-line peticija
Post je objavljen 02.04.2008. u 06:00 sati.