Marketing
PRIVREMENA FRIGIDNOST I CRKVENA ZVONA
Uvijek sam imala problema sa iskazivanjem seksualne strane mene. Nikad nisam voljela inicijativu u krevetu. Uvijek je bilo najljepše leći, opustiti se i uživati... E sad seksualno uživanje za mene je apstraktan pojam, nikad se nisam mogla dovoljno opustiti jer sam non stop bila u iščkevinaju vrhunca koji bi tako rijetko dolazio, da kad bi ga doživjela nisam dolazila sebi i po pola sata nakon...
Nije to lako znate...
Ja uopće ne znam što to znači ono učestalo osjećati kako s nekim vodite ljubav dok cijeli svijet oko vas nestaje u polutami... Nije da mi se nije dogodilo, događalo se pogotovo u zadnje vrijeme od kada volim Princa... Ali nije potrajalo. Počela sam se i bez da sam bila svjesna povlačiti u sebe. Imala sam probleme na poslu, sve se vrtjelo oko posla, a on se vrtio oko mene... Nisam ga primjećivala, u stvari jesam... Uživala sam u njegovom trudu da unatoč svim problemima i izmišljenim dramama budem sretna samo u njegovom zagrljaju... Ali moje su misli bile negdje druge i jako su se kratko zadržavale na nama. Mi smo bili tu i to mi je bilo dovoljno. Počela sam piti konratcepcije da bih bila sigurna da to ne bi otišlo u trenutno neželjenom smjeru. Ne jer ne vjerujem njemu, nego ne vjerujem ničemu danas. Ništa mi više nije bilo sigurno osim da smo nas dvoje skupa...
Nisam ni primjetila kako su se dani nizali, kako su nestali dani našeg svako neko vrijeme vođenja ljubavi, izmjenjivanja tjelesnih tekućina, uzdisaja, milovanja i božanskog uživanja u voljenoj osobi, postala sam zadovoljena poljupcem u čelo prije spavanja i trljanjem dupeta o njegovo koljeno... A da nisam ni primjetila što se događa... On je primjetio itekako. Srce ga je steglo nebrojeno puta, osjećao se sam pokraj mene. Davao je ljubav i toplinu, a zauzvrat dobivao moje živčane ispade zbog jebenog posla...
Tek kad me pitao što se sa mnom događa sam shvatila da se nešto ozbiljno događa. Takav prazan osjećaj, takav osjećaj da me on dira, a ja ne osjećam njegove dodire, da me ljubi, a meni je svejedno... Kao da imam mentalnu blokadu i emocionalni invaliditet istovremeno. Ne osjećam, vidim, čujem i znam da se volimo, ali na nikakav uvjerljivi način ne mogu to pokazat, nije mi čak pošlo za rukom ni odglumiti da mi je dobro... Postala sam frigidna, 100 postona friguša ljudi moji.
Nakon bolnog saznanja i neutješenog jecanja nad internetom i medicinom.hr na stranici za gubitak seksualne želje, odlazim u zagrljaj koji me opet spremno primi. Uvijek kad mi je najteže... Isprintala sam mu i podcrtala sve što sam mu trebala reći jer za govor nisam imala snage. Osjećala sam se tako jadno, tako malo, tako osramoćeno, tako nesposobno i tužno... Ko ružno pače.
Ujutro i dalje nisam mogla. A on me tako želio. Kako da mu kažem da ne mogu. Pa moram pokušati, za ljubav... Voljeti ga, pokazati mu kako ga volim, kako uživam u svakom djeliću njega... Pokušala sam, misli su mi lutale, plakalo mi se, ali sam nastavila... Uspjela sam se opustiti, zatvorim oči i pokušavam ga osjetiti, pa se rastopim, pa se sjetim sinoćnje medicine, pa opet sve ispočetka.
Bacila sam tablete i veselila se danu kad ću opet uživati u nama. Nadala sam se da je stvarno samo do tableta i da nisam otišla skroz u kurac. I bilo je... Ali sam dobila stvari. Tome se nisam nadala... I sad napaljena ko štuka čekam bolje dane... I jedva čekam, ali sve mi mora biti kako treba taj dan. Moram svršiti da skratim priču, želim doživjeti vrhunac s njim...
Pitam se koliko žena pati od povremene frigidnosti? Jesam li ja nekakav jedan od milijun ili ipak ne? Zašto nitko o tome ne priča?
Ja želim svršavati barem upola koliko i on. Ja zaista imam problem... I ne mogu mu pronaći rješenje...
Ok, kažu strah od vezivanja... zar svi ne strahujemo pomalo od toga...
Strah od trudnoće, pa zato sam pila tablete...
Strah od loše izvedbe seksa, zar se to može loše izvesti?
Strah od kritike?
...ok, svega sam svjesna, ali zar mi to što me priznajem hvata strah jer će vrijeme da počnemo živjeti skupa doći jako brzo... Strah me jer pričamo o piru i braku i crkvi i... Strah me jer želim dijete s njim, ne sad ni skoro, ali znam da ga želim... Da strah me... Ali svejedno želim svršavati barem upola onego on!!
I koliko god suza isplakala, koliko god se raspravljali nas dvoje, koliko god puta doživjela vrhunac ili samo uživala...vjerujem da za sve postoji rješenje kad je u pitanju ljubav. Ne bilo kakva nego ona prava, pravcata ljubav... Kad kao malo dijete počnem smišljati dan kada će crkvena zvona objaviti moj najsretniji dan svijetu oko nas...
Post je objavljen 30.03.2008. u 21:00 sati.