Odlučio sam se vratiti...makar ne sa stilom...nebi to bio ja...
Pitate se što me nagnalo na to?..jednostavno,vrtlog neprilika u kojem sam se našao i nada u to da ću olakšat ono što više možda ni nemam...dušu...
Patetično što se jedan dečko ovako izražava-rekli su mi,ali bar nisam jedan od onih koji su se spustili na nivo da pišu pisma (nikakva sramota,već interna fora koju će razumjeti meni bliže osobe)...ja ne smatram svoj pretok osjećaja na ekran ili papir sramotom...smatram to izlazom ...sad kakvim,ovisi od osobe do osobe,u mom slučaju patnje i tjeskobe...prevario sam jednu osobu...do koje mi je na poseban način stalo...kao do prijatelja...i žao mi je zbog toga...ali nisam to mogao izdržati...glumio sam,pokušavao ponovno spoznati ljubav..i prolazili su dani,tjedni...a ja sam samo čekao nestrpljivo kao malo dijete da se u meni probudi taj zaboravljeni dio...možda sam davao i lažne nade toj drugoj osobi,a kakav sam po prirodi,nemogu to dugo trpjeti....praktički nema opravdanja za to što sam napravio,ali oduvijek sam mislio na druge ali vrijeme je da se zauzmem već jednom za sebe....nadam se da me nećete osuditi zbog ovoga...dovoljan sam sam sebi...vjerujem u bolje sutra uz ljude koje me razumiju i znaju u suštini...eto,sad ste saznali još ponešto o meni...No,vratio sam se i to je bitno...
do skora dragi moji...
Post je objavljen 30.03.2008. u 16:41 sati.