Dokazao je koliko te poštuje i voli. Ali strašno je to što će dobiti već treći oprost. Znaj da ovdje nije kraj. Dogodilo se već tri puta, dogodit će se još. Ona još ne vjeruje to. Ne želi to vidjeti. Moja agonija se nastavlja. Agonija gledanja tvog propadanja. Propadanje tvoje duše i nestanak tvoga samopoštovanja. Opraštaš mu jer ga se bojiš. Ništa više.
Zamrzila si me, jer nisi shvaćala moje poimanje ljubavi. No, ako smatraš da je ljubav ono što ti dobar momak daje, samo idi. I ne vraćaj se.
Ni neznaš što sam pripremao za ovo ljeto. Ali sada izgleda nećeš to saznati... Nikada. Netko drugi će saznat. Netko tko je to zaslužio.
Smijeh ljudi, unatoč svemu, iza tvojih leđa se nastavlja. Zanimljivo je ljudsko licemjerje, i zanimljivo je kako nitko nema snage stajati iza svojih postupaka.
Učinio sam svakakve stvari, znajući da ću pri tome izdati neke ljude i pasti u njihovim očima. Ja ne marim za svoju reputaciju u društvu. Ali sve je to bilo za osiguranje tvoje sada već šuplje duše. I to se sada jako osjeti.
Ponekad mislim da se ovo dešava iz prevelikog prkosa i ponosa. Ne možete priznati pogreške. Znaš da si pogriješila i mnogo toga izgubila. Ali znam da nikada neću čuti tvoju riječ: Oprosti.
Tvoj ponos čini svoje. Tvoj ponos te muti i uništava, nedajući prostora za razum.
Ponekad razmišljam, zašto se meni događaju ove i još mnoge stvari u ovoj dionici mog života. Da li se netko zajebava sa našim osjećajima? Kako je moguće da jedna osoba bliska meni, doživi ono sranje, onu degradaciju ljudskog poštovanja, ljudsko omalovažavanje? Kako je moguće da ona njegova 2 mjeseca napornog rada i truda, propadne u vodu samo zbog jedne ljudske gluposti i ignorancije? Zašto se to njemu dogodilo? Jednoj od najispravnijih osoba koju sam ikada sreo. Kako je on to zaslužio? Dobro, što je napravio da je noćas morao ići plakati na grob njegovog najboljeg prijatelja koji je ... samo htio živjeti?
Da li sam ja isto tako zaslužio, da se moja ljubav u njenim očima pretvori u mržnju? Radio sam mjesecima, gradio sam, kako bi ljudska glupost uništila sve u jednom tako laganom i nepromišljenom potezu. Taj potez donio je meni nešto novo. Taj potez odnio mi je nešto što volim. Ali, što je taj potez tebi dao? Jesam li zaslužio da se u mojoj obitelji događaju strašne stvari, a koje ,ironično, svi želimo ispraviti. Jesam li zaslužio da zbog ovih stvari moram otići nasamo na igralište, uhvatit se za crnobijeli gol i rasplakat se jer mi ništa drugo ne preostaje? Jesam li zaslužio da mi prijatelj umire? Jesam li zaslužio da me nerazumiju? Jesam li zaslužio da me ona smatra gubitnikom? Jesam li zaslužio da me neki potcjenjuju? Jesam li zaslužio tu ignoranciju? esam li zaslužio ogroman razdor među ljudima koje voliim, za koje bi dao sve što imam na ovome svijetu? Jesam li zaslužio da određeni ljudi ne primjećuju moju krv, muku, trud i suze? Jesam li zaslužio ovu moju totalnu nemoć?
Jednostavno, postoje osobe koje nikada neće moći primiti nagradu za ono što nisu napravili. Odbit će pohvalu ako ju nisu zaslužili. Netko će mi ponuditi blago, ali ja to neću uzeti, jer nisam nikada pokazao da sam sposoban za njega. Ne uzimam tuđe, jer nisam zaslužio. Ne uzimam tuđe, ali dajem svoje. Jer... takav sam. Takav sam i ne planiram se mijenjat, iako mi to samo donosi trenutke kada se samo moram ustati, pobjeći od kuće, otrčati do onog crno.-bijelog gola, koji će opet primiti moje suze i moju krv.
Sve je to zato što sam davao, a onaj koji je dobivao, nije razumio zašto je dobivao. Možda ću i završiti kao Isus. Isus kojeg nisu razumjeli, Isus koji je držao do svojih stavova, Isus koji se uvijek borio i pomagao drugima. Isus koji je sebe zapostavljo za neki viši cilj. Isus koji je samo htio poslati plemenitu poruku onima koji su to tako jako trebali. Isusa su pribili, mene svi pribijaju. Polako i u mukama. Ona me pribija. Uzima klin, zabija, polako ga tuca, i kad dođe do kraja, izvadi ga i zabija na novo mjesto. Na mjesto koje još nije okusilo ljudsku mržnju.
Samo želim da se zapitate, zašto me ustvari mrzite? Ti se zapitaj, zašto me mrziš, zašto sam postao tvoja noćna mora. Da li je to zbog mene ili zbog tebe? Da li je Isus umro jer je to zaslužio, ili je umro jer su ljudi bili amo slijepi? Da li je moguće da oni koji ne zaslužuju ljubav, istu će dobiti, a ja ću opet biti pribijen na crno bijeli gol? Da li je moguće da sam ja to zaslužio? Da li je moguće da ću zaista biti kažnjen... jer... sam samo volio?
Post je objavljen 30.03.2008. u 12:08 sati.