Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/metallac

Marketing

Metallica Story-Reprise


Tko je to još mogao i pomisliti kada je, 28. listopada, 1981, bubnjar Lars Ulrich dao gitaristipjevaču Jamesu Hetfiledu ponudu koju ovaj nije mogao da odbije: "Imam pjesmu koju čuvam za moj bend na Brian Slagelovom novom Metal Blade labelu".
Iskreno, Lars u tom momentu jos nije imao bend ali ga je dobio kada mu se pridružio James. Njih dvojica su smislili svoju prvu pjesmu na jednom starom rekorderu, James je pjevao, svirao ritam gitaru i bas. Lars je svojski udarao po bubnjevima, radio aranžmane i bio menadžer. Hetfieldov prijatelj i cimer Ron McGovney je bio nagovoren da svira bas a Dave Mustaine je preuzeo vodeću gitaru.

Ime Metallica su uzeli po prijedlogu prijatelja Rona Quintane i ubrzo su krenule svirke po L.A-u kao predgrupe bendovima poput Saxonsa. Nakon snimanja totalno neiskusnog demoa pod nazivom "No life till leather", kaseta je krenula kružiti po underground sceni L.A i San Francisca i bila je vrlo tražena.
Imali su dva nastupa u S.F i shvatili da je publika mnogo iskrenija od one "da budemo viđeni" mase iz L.A. Takoder, sreću se sa bendom u usponu -Trauma i što je mnogo važnije sa njihovim basistom Cliff Burtonom. Cliff je odbio da se preseli u Južnu Californiju što je bilo dovoljno da ubedi Metallicu da se preseli u Zalivsku oblast čime je Cliff postao članom Metallice.

U New Yorku kopija njihovog gore spomenutog demoa dolazi do Jon Zazula's prodavnice ploča skladno nazvane Metal Heaven. On ih je ubrzo "regrutirao" na istočnu obalu da odrade par svirki i snime album. Došli su u N.Y u ukradenom U-Haulu. Dave M. se pokazao kao mnogo problematičniji nego što je ostatak benda mogao da podnese. Par nedelja kasnije Dave se spakirao a roadie Mark Whitaker predložio Kirk Hammeta iz trash benda Exodus. Dva telefonska poziva i jedan let kasnije 1. travnja, 1983 on se pridružuje Metallici.
Njihov prvi album "Kill 'em all" je izdan krajem 1983, a nakon divlje turneje reputacija benda raste u Americi i Europi. 1984. otišli su raditi sa producentom Flemingom Rassmussenom u Copenhagen u "Sweet silence studios" na svom drugom albumu. "Ride the lighntning" je dokazao da Metallica nije samo "čudo od tri dana", tekstovi i zvuk su pokazivali rast intenziteta i sazrijevanje čime postaju metama menagment firme "Q-prime" i poznatog labela ELECTRA. Oba ugovora sklapaju jeseni 1984. i reputacija im nastavlja rasti širom svijeta.

U istom studiju 1985. snimaju "Master of puppets", koji je miksan u L.A-u sa Michaelom Wagnerom i izdat je početkom 1986. Ubrzo su ugovorili turneju sa Ozzy Osbourneom što je samo po sebi (plus mesto u top 30 na album listi) osiguravalo kvantni skok broja fanova. Ono što se činilo nemogućim bilo je bliže nego ikad - svijetska dominacija.

27. rujna 1986. taj san je doživjeo najteži mogući udarac. Negdje u Švedskoj u toku noćne vožnje, njihov autobus se prevrnuo. Smrtno je povređen Cliff Burton. Njegov uticaj na muzički rast benda bio je enorman. Kombinirao je DIY filozofiju sviranja i svoje akutno znanje muzičke teorije, a Hetfield je posebno pronašao mnogo u njegovoj osobnosti i načinu sviranja.

Bilo je nemoguće zamisliti Metallicu bez njega ali ni on ne bi mario za one koji bi odustali ako on nije tu. Zbog toga nakon kratkog ali intenzivnog perioda žaljenja Lars, James i Kirk su odlučili nastaviti sa borbom. Jason Newsted je izabran za novog basistu nakon više od 40 audicija. Rođen u Michiganu ovaj svirač-na-4-žice napušta Arizonu i koristi ovu životnu priliku.

Kvartet je ubrzo krenuo na turneju i ubrzo snimaju EP cover pesama pod naslovom "Garage days re-revisited" (bukvalno su sav posao odradili u Larsovoj garaži).

Kada se Jason potpuno uklopio snimili su svoj 4ti album. "...And justice for all" koji je izašao kolovoza 1988. Explozija koja je bila dugo očekivana, napokon se dogodila. Dostižu #6 na US listi, dobijaju Grammy nominaciju za best metal/hard rock album, otpuhali su sa bine vodeći bend na MONSTERS OF ROCK turneji - Van Halen i samim tim otvorili sebi vrata za svetsku turneju. Napokon su kročili na teritoriju spotova iako je spot za pesmu "One" sigurno naj ANTI-SPOT svoje ere.
Ponovno kreću na turneju i obilaze cijeli svijet. "...And justice for all" izbacuje još dva US singla i prvi spot za pjesmu "One".

1991. objavljuju samonazvani "Black" album i njihova popularnost doživljava stratosferične visine. Sa novim producentom, Bob Rockom, ovaj album se suptilno odvaja od prethodnog sa kraćim pjesmama, punijim zvukom i jednostavnijim aranžmanima. Došao je na #1 u cijelom svijetu i ostao na tom mestu nekoliko tjedana sa ukupnom prodajom od oko 15 milijuna kopija širom svijeta. Osvajaju Grammy i MTV music awards. Turneja je trajala oko tri godine svirajući solo u arenama svoje "An evening with Metallica" turneje, sa Guns'N'roses na zajedničkoj stadionskoj turneji i kao glavna točka na mnogim festivalima. Ovo je dovelo do toga da su do jeseni 1993 svi članovi bili uništeni i fizički i mentalno. Osim Summer shed aktivnosti bilo je malo bitnog rada jer je bend dozvolio svojim stvarnim životima da sustignu njihove rock živote.

Skoro 4 godine su prošle do slijedećeg albuma. Nazvan "Load" koji je snimljen u "The plant studious" u Sausalitu, California, bio je najduži njihov dotadašnji album sa 14 pjesama i pokazuje značajne promjene za bend. Ponovo je producirao Bob Rock, materijal je bio opušten, jak i električan. Zvuk je bio deblji, i udarački - slika iz koje vrišti promjena i oslobađanje od ropstva "Black" album eri. Toliko je pjesama nastalo da je 1997 izašao novi album "Re-Load" . Load turneja bila je spektakularna. High tech tehnologija, kaskaderi, dvije bine i epska dva + sata svirke. Sve moguće sumnje koje je neko imao brzo su raspršene i dok se po prodajama Load nije nikako mogao nositi sa Black albumom ipak je postao fenomenalno uspješan album u svom vremenu.

1998 prepakirali su stare "B-strane", covere i dva prethodna Garage days sessiona i u studiju prave 11 novih covera. Električni, uzbuđujući i sirovi, dupli disk "Garage,Inc." je bio odličan podsjetnik na prethodni uspjeh ali i da pored toga, srce Metallice leži u muzici. Ovaj stav je dokazan 1999, kad sa dirigentom i kompozitorom Michael Kamenom dolazi do kolaboracije sa San Francisco simfonijom da daju novu dimenziju klasičnom materijalu. Sav skepticizam je pobeđen u dvije večeri u travnju u "Berkeley Cummunity Theathreu" koje su postale epska prekretnica u povijesti grupe. Daleko od kompromitiranja njihovog materijala arnažman za pjesme poput Master of puppets daju simfonijskim instrumentima priliku da eksplodiraju u praznine i ispune većom i jačom snagom nego ikad prije. Pošto su snimali ove nastupe zbog šanse da sve bude ok izdaju S&M dupli disc i DVD krajem '99 označava još jedno bitno poglavlje u Hall of Fame-ovskoj povijesti .


Ljeta 2000. Metallica pravi još jedan korak ka ustanovljavanju slobode od uobičajenog dokazujući da je moguće napraviti sopstvenu stadionsku turneju bez promocije ploče. Summer sanitarium je bio veoma uspješan i rastu isčekivanja kada će bend ponovo u studio.

Isčekivanje je zamijenio strah kada je početkom 2001. Jason Newsted napustio bend. Nijedan konkretan razlog ne može biti presudan nego više dugogodišnjih razloga koji su tiho rasli izmedu prvobitne trojke i Jasona. Mnogi su predvidjali raspad benda ali došlo je do dostizanja novih nivoa kreativosti i razumijevanja.
Bend je shvatio da ima suviše posla i na presonalnom i na kreativnom odnosu i provodi prvi dio 2001 istražujući spontane avenije otkrića unutar i izvan studija. Stacioniraju se u staroj vojnoj baraci "The Presidio", dugo sviraju zajedno i odlučuju da ne požuruju proces pronalaženja novog člana benda, a Bob Rock je preuzeo bas dionice.
Polovicom 2001. James je osjetio da je došlo vrijeme u njegovom životu kada bi mu rehabilitacija i odmor bili nepohodni ne samo da nastavi nego i da procvijeta. To je značilo da su mnogo mjeseci članovi Metallice kucali na vrata raznih nivoa dubljeg otkrivanja o njima samima, bendu i svojim životima kao bend i kao ljudska bića. Rezultati se manifestuju dvostruko - kada se ponovno okupljaju 2002 postojalo je dublje poštovanje i priznavanje izmedu njih nego ikada prije. I bili su napokon spremni da snime novi album, oslobođen od spoljnih očekivanja unutrašnjih, nezavisnih i slobodnih od bilo koga.

Smješteni u novom "štabu", počinje stvaranje St. Angera sa Bob Rockom. Prethodni "presidio" session-i su sigurno pomogli da se oblikuje slobodoumno razmišljanje i expanzija koja je trebala nastati ali nitko, najmanje članovi benda, nije znao koliko će uopće žestok, surov i strastven biti materijal St. Angera. Sa konstantnom podrškom Rocka, svi pišu stihove. Pisanje je podijeljeno a nastup je oslobođen "lisica", spontan je i 180 stupnjeva drukčiji od dotadašnjeg cut-and-paste načina snimanja koji je koristila Metallica do tada.
Ova Metallica je ponosna, sigurna, skromna, cijenjena, bijesna ali i sretna. Nervozna? Sigurno, ali i to je dobro kao još jedan podsticaj ka novim kreativnim uspjesima u kojima Metallica uživa.
U jesen 2002 odlucuju tražiti novog basistu i nakon nekoliko zatvorenih audicija na osnovu osobnih poziva tokom mjeseci bivši basista "Suicidal Tendencies-a" Ozzy Osbournea Robert Trujillo je izabran za novog člana Metallice. Napomena - ČLANA ! Ne basistu ili plaćenog člana nego člana benda. Njegovo opće ponašanje - sretan, opušten, topao, uzbuđen, u kombinaciji sa preko 15 godina iskustva i svirepim finger-plucking stilom učinili su ga jedinim prirodnim izborom.


Post je objavljen 30.03.2008. u 11:39 sati.