Ti nikad nećeš znati
Koliko volim te ja
Što dušu bi dala, za tebe, za nas…
Ove suze, tuga…iznova
Gorčina, bol šta viče na sav glas…
Zar opet?....( Nemoj!....)
Volim te!
Znam da ne smijem,
Ali još uvijek, tako je…
Možda ne bi smila,
No srce je jače, i zna šta se sa mnom zbiva.
Tvoj osmijeh, dodir, riječi …
Zar je to što me do tebe spriječi?
Ne dozvoli to!
Previše te volim,
Da spala bi na jedinog patnika,
A nigdje borbe i ratnika…
Ti me boliš, ti me ubijaš
Ne dam drugom da dođe do mene, da me želi
Jer samo tebe, moja duša voli
Reci mi, (nešto sam te pitala)
Reci mi, da znam
Dali je sve ovo vrijedno,
Ovoga mog nadanja, želja i snova?
Ili da zaboravim sve večeri, i one male trenutke..
Da izbrišem sva sjećanja?
Dali da ostanem kao i do sada,
Sama, i da se sa suzama družim ja?
''Volim te …!'' - vikat ću glasno u oblake…
Pa nek' svi čuju….
Briga me…pa nek' i zvijezde onda pjevaju…
Ako znam da misliš na mene
Na nas..(večeras)?
Molim te, samo mi reci već jednom
Šta sam ti ja? ( Želiš li?)
Ili da nastavim ovim ponorom
Sve dublje (do negdje), do smrti
Do dna?
Svejedno mi je…
Vrijedi li uopće dalje pričati
Kad ionako sve znaš???
Post je objavljen 29.03.2008. u 10:01 sati.