Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/peratovic

Marketing

Journalists play an important role in any society




PRESS RELEASE CROATIA



Vienna, 27 March 2008

The Vienna-based South East Europe Media Organisation (SEEMO), a network of editors, media executives and leading journalists in South East Europe and an affiliate of the International Press Institute (IPI), joins the Croatian Journalists Association in its support for Zeljko Peratovic, freelance journalist and blogger, in his civil petition passed on 14 March 2008 to the Committee for Internal Politics and National Security and the Council for Civil Supervision of Intelligence Agencies in Croatia. In the petition, Peratovic is asking the authorities to protect his professional rights and freedoms and to cease the pressure to which the Security Intelligence Agency has exposed him to over the past few years.

Zeljko Peratovic was imprisoned on 17 October 2007. He was later released after spending 20 hours in police custody. SEEMO reacted to this case on 6 November 2007 with a protest to Croatian officials. According to the authorities in Zagreb at the time, Peratovic had allegedly published state secrets on his blog. The police confiscated his equipment and materials, including three PCs.



SEEMO Secretary General, Oliver Vujovic, said, "Journalists should have the freedom to express themselves and do their job without pressure from State authorities, regardless of the media they work in. Freedom of expression is not only guaranteed by law, but is also the foundation for the democratic development of society. Journalists play an important role in any society by holding others accountable for their actions, and it makes no difference if they carry out this job using new media, such as blogs, or work in the traditional forms.”


A sad u dalje raščlambe medijskog trasha kojeg nam servira Samo-obiteljska agencija. Pa najprije, citat iz biltena kodnog imena "S Predsjednikom na lavazzi":

TAJNE SLUŽBE

Pomoćnik pred smjenom

Milijan Brkić, pomoćnik ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije Tomislava Karamarka, odnedavno je u nemilosti svog šefa, a prema nekim izvorima uskoro bi čak mogao biti i smijenjen. Karamarko je u proteklih nekoliko mjeseci dobio nekoliko vrlo ozbiljnih pritužbi na Brkićev rad, a te su pritužbe dolazile i iz najviših političkih krugova.

Brkiću se pripisuje da je u nekoliko sigurnosnih provjera za visoke državne dužnosnike on osobno mijenjao konačne ocjene, najčešće dajući negativnu ocjenu. Budući da u tim slučajevima za svoju odluku nije imao nikakvo realno uporište, time je navodno onemogućio karijere nekih osoba koje su se potom obratile Brkićevu nadređenom, koji pak nije imao čvrstih argumenata za obranu svog pomoćnika.

Nacionalova redakcija, 24.03.2008. | br. 645


Kako se ne sjećam da je protiv Nacionala ikada pokrenut postupak za odavanje državnih tajni, ugrožavanje sigurnosti djelatnika SOA-e i usporavanje ulaska Hrvatske u euroatlanske integracije, s osnovanom sumnjom ću zaključiti da se izvor za gornju informaciju nalazi u samom vrhu SOA-e, moguće čak da je riječ o ravnatelju SOA-e Tomislavu Karamarku.

U to me uvjeravaju i dobri poznavatelji odnošaja ravnatelja SOA-e s pojedinim novinarima, odnosno redakcijama. Ako je tome tako, u pozadini informacije/poruke u Nacionalu, između ostalog, nalazi se namjera ravnatelja SOA-e da se u kontekstu parlamentarne istrage o mom slučaju, pokaže kao šef tajne službe koji mete u svom dvorištu. Drugi cilj poruke je udobrovoljiti krug oko predsjednika Stjepana Mesića: Josip Boljkovac, Vesna Pusić, Josip Manolić, Budimir Lončar, Saša i Josip Perković.

Treba se samo prisjetiti anonimnog pisma koje je dobio Josip Boljkovac, pa ga proslijedio predsjedniku Mesiću, a ja objavio sadržaj kopije, pa mi papir zaplijenila policija i dala na čuvanje DORH-u, u kojem je Milijan Brkić glavni negativac:

PREDMET: SOA i VICE VUKOJEVIĆ
...
Ovakve aktivnost i SOA nastavak su rada bivše komisije za ratne zločine koju su vodili V. Vukojević i B. Vukušić. Najbliži suradnik V. Vukojevića je načelnik centra u Zagrebu Milijan Brkić kojeg je osobno kod Karamarka protežirao V. Vukojević. Vukojeviću prenosi Brkić informacije koje je prikupio te prima zadatke što dalje obaviti. Posebno se dogovara od kojih pripadnika UDB-e, SDS-a, KOS-a i dr. uzimati izjave i za koje se zna da će teretiti pojedinca za izvršene ratne zločine. U tom pravcu je M. Brkić imao razgovore i sa Josipom Perkovićem i Janom Gabrišem.

M. Brkić (inače evidentiran zbog kriminala i terorizma) već dulje vrijeme po nalogu V. Vukojevića, J. Jurčevića i B. Vukušića prikuplja podatke o navodnim ratnim zločinima Josipa Boljkovca, i J. Manolića. Za Boljkovca je navodno sve pripremljeno za podnošenje kaznene prijave. Brkić je dobio izjave od osoba s područja Karlovca koje terete J. Boljkovca zbog izvršenog ratnog zločina što je koordinirano s Vukojevićevom grupom.

Za B. Lončara se prikupljaju podatci s područja Istre te u Italiji kao i za I. Miškovića (bivši punac odvjetnika Čede Prodanovića, op. ž.p.).

Za Špiljka i Bilandžića podatke istražuje i Josip Jurčević u arhivu SKH te se onda planiraju s Vukojevićem i Brkićem daljnje akcije. Saznanja o ovim aktivnostima Brkića i dr. u SOA-i trebali bi imati Vesna Škare-Ožbolt i Ana Lovrin kao čelni ljudi iz pravosuđa.

Za potrebe V. Vukojevića i njegove grupacije, Brkić izvan svog djelokruga rada se petlja u kadroviranje u kriminal. policiji i obrade organiziranog kriminala što izaziva nezadovoljstvo M. Benka, Nađa i Tomurada koji imaju detaljnijih saznanja o Brkićevim nedozvoljenim aktivnostima.

Benko je negativno ocijenio namjeru Brkića da kazneno goni prvog hrvatskog ministra unutarnjih poslova J. Boljkovca. Benku je takoder poznato da ga Brkić i Vukojević sumnjiče da je bio suradnik KOS-a JNA te da nije pogodan za ravnatelja policije. U tom pravcu ga pokušavaju i kompromitirati.

45lines, 20.04.2007., petak


Znamo da su predsjednik Mesić i Vice Vukojević u žestokoj svađi, pa se i njemački sud u predmetu Prates, stavio na Vicinu stranu. Znamo i za javna prepucavanja Vesne Pusić i Vukojevića, u kojima bivši ustravni sudac spočitava potpredsjednici Sabora pretke koji su sudjelovali u zločinima nad Hrvatima.

Obzirom da je anonimka nastala i distribuirana u vrijeme dok je Brkić bio načelnik zagrebačke SOA-e, neupućenom promatraču biti će čudno zašto, ako su podaci iz nje točni, nakon toga Karamarko unaprijedio Brkića u svog pomoćnika za suradnju s NATO-om. Takvi očito smeću s uma da je Milijan Brkić 2000-e bio zapovjednik jedne od specijalnih jedinica MUP-a koja je odbila uhititi gospićku šestorku predvođenu Tihomirom Oreškovićem. Brkić je inače, suborac i veliki prijatelj Mirka Norca. Nakon što je Miro Laco ispregovarao s pokojnim Ivicom Račanom o uvjetima Norčeve predaje (suđenje za Medački džep u Hrvatskoj a ne Haagu i neprivođenje u lisicama), ravnatelj policije Ranko Ostojić angažirao je baš Milijana Brkića da preveze Norca do riječkog pritvora i tamo ga uvede nevezanog na stražnja vrata daleko od očiju novinara koje je prethodno zavarao Ostojić balonom da Norca dovode drugim putem. Tu su epizodu iz Brkićeve karijere svi znali, pa je čak i Ivica Đikić, upozorio na nju Tomislava Karamarka u picaškandalčiću, ali ga je ravnatelj SOA-e iz policije prebacio u POA-u na mjesto šefa zagrebačkog centra. Tako igra Karamarko. Gura sve opcije dok ide. Kad zapne,
a ovaj put je opasno zapelo s Nijemcima oko šefa svih šefova, Josipa Perkovića, a ni Norcu ne ide sjajno na aktualnom suđenju za Medački džep, moguće je na obiteljskom stablu podrezati pokoju "suhu granu s desna".

Brkića bi na mjestu Karamarkova pomoćnika za suradnju s NATO-om trebao zamijeniti Ivan Ivanković, i formalnom osposobljen završenim magisterijem na političkim naukama o EU i NATO-u te od firme plaćenim tečajem engleskog jezika. Ivanković je donedavno tavorio u SOA-i, nakon bljeska u OA-i za mandata Damira Lončarića kada je taj hercegovački agent dojavio EUFOR-u da se u jednom bosanskom, franjevačkom samostanu krije Ante Gotovina.

U OA-u je pka dospio nakon što je najuren iz SZUP-a, gdje ga se smjestio nakon što je dobio nogu u SIS-u. A nogu u SIS-u je dobio, prema ovotjednoj informaciji iz Globusa jer je "pozitivno" odradio posao u slučaju mučenja ranih zarobljenika u Kerestincu. Dva tri tjedna ranije, isti izvor je posredovao javnosti poruku da je i Josip Perković kao savjetnik ministra obrane Gojka Šuška, savjesno i profesionalno odigrao u slučaju Kerestinec. Ta pozitivna uloga Perkovića i njegova dugogodišnjeg suradnika Ivana Ivankovića smrdi do neba. Prema dokumentima Voje policije o slučaju Kerestinec, koji je istraživao vojni policajac Mario Barišić, a prema prijavi jednog oficira JNA da su mu Perkovićevi ljudi osim mučenja priredili i lopovluk opljačkavši mu nakit, sat i par tisuća DM, nigdje se ne spominje pozitivna uloga Josipa Perkovića i Ivana Ivankovića. Te mi je dokumente policija oduzela i dala ih DORH-u. Nadam se da ih DORH pravilno upotrebljava. Čudno bi bilo i da su i Ivanković i Perković pozitivno reagirali na istu stvar, a Šušak najurio samo Ivankovića. Moji izvori, sudionici ratnih događanja, naovode da je Ivanković najuren iz SIS-a jer je Šušak čuo da ga njegov zemljak ogovara vezano za sumnjivu emigrantsku prošlost.

Najsjajnija točka Ivankovićeve karijere u SIS-u je situacija kada je upao u prostorije KOG-a u Maksimirskoj nakon što se JNA odatle povukla i za vrijeme istrage koju je vodio SZUP, među hrpom papira s poda, odnosno niotkud, izvukao jedan papirić na kojem je rukom pisalo "ubiti Josipa Perkovića". Odmah je pobjedonosno uskliknuo da je KOS imao namjeru likvidirati njegova šefa, i taj je papirić uvršten u dokumentaciju o skupini Labrador koju je neuspješno procesuirao tadašnji državni odvjetnik (javni tužitelj) Anto Nobilo.


Post je objavljen 28.03.2008. u 14:05 sati.