Rijetko uviđam svakodnevicu.
Svakodnevica umućena je u dosadu i ciljeve.
Sve je to isto, apstraktno i projecirano - odsutno.
***
Pijanstvo otvara dojam ovostranosti, prizemnosti,
nečeg životinjskog,
kao i bilo koji drugi ekstremni trenutak.
***
Noćas, uvidio sam koješta, od 2
do 2.20 ujutro,
sjedeći na zidu Savske, iščekujući noćni prijevoz,
pljuckajući na beton i gledajući
bijelu pjenu koja je bujala.
***
Tih dvadeset vrtoglavih minuta doimalo se životnije
od cijelog proteklog tjedna, od
deset tisuća prethodnih minuta.
***
Doimalo se kao nešto vrijedno patnje.
***
Zašto?
Post je objavljen 28.03.2008. u 02:41 sati.