Najgore je prošlo.
Doslovno drama, molitva,suze, ludilo.
Bakinozlatomalo završilo je u bolnici.
U utorak navečer oko 9.
To popodne i večer sam baš bila nikakva.
Neraspoložena, bez razloga.
Oko tih 9 ura, padne mi napamet da nazovem i vidim kako je zaspao.
Nitko se nije javljao.
Pomislila sam, možda ga kupaju, neću zvat na mob, ajde i tako smo se već prije čuli.
A drama se odvijala baš u to vrijeme
Presvlačili su ga u piđamu za spavanje, Cijelo to popodne je pomalo spavao. U jednom trenutku se rasplako, jako, ostao bez daha, poplavio, izgubio svijest, ukočio se.
Kažu da je trajalo minutu.
Tata mu je upuhivo zrak, pokušavo ga vratit k svijesti.
Hitna je došla za četiri minute. Odveli su ga u bolnicu.
A ja sam doznala sve, tek u jutro.
Kroz to jutro u bolnici, počelo se od najgorih dijagnoz. Epilepsija, encefalitis, meningitis. Radili su mu CT, EEG, punkciju leđne moždine. Trajalo je cijeli dan.
Svi nalazi su, hvala dragom Bogu, bili uredni.
Danas je napravljena i MR, neslužbeno, nalaz je uredan. Dobiva antibiotik širokog spektra, infuziju.
Sve ide na bolje
Još ne znaju što je, ali sve teške dijagnoze su otklonjene.
Malo sam se smirila, danas popodne
Ali, srce mi se kida, jer znam, da u ovom času, spava sam, bez mame i tate.
Srečica moja mala.
A sve je počelo ima nekih tri tjedna.
Činilo se da mu rastu kutnjaci. Postao je cendraviji. Sve je to normalno.
Tu negdje, tih dana, dijete se prvi put zacenilo.
Ne znam dali tko zna što je to.
Dijete u plaču ostane bez zraka,čini ti se da ne diše, okrene očima, poplavi, na tren gubi svijest. Sve to traje par sekundi, ali se čine kao vječnost.
To se događalo mojoj Lavici.
Dijagnoza je bila hipersenzibilno dijete.
Negdje oko njene četvrte godine, jedna doktorica mi kaže, da kad se to dogodi, i prođe, namlatite je po guzi. Poslušala sam savjet. I tada se zadnji put zacenila. Ali, bile su joj več četiri godine, a kažu, da kod djece to traje do treće.
Kad se to dogodilo prvi put, Bakinomzlatumalom (ostao je samo bez daha, nije poplavio ni izgubio svijest ), rekla sam joj da ode doktoru, da je danas sve drugačije,da provjeri što da radi u takvoj situaciji.
Poslušala me,i dobila upute da ga ignorira, da je dijete razmaženo i hipersenzibilno.
Kad se drugi put zacenio, iza toga je i povratio. Nakon par dana je ponovo povratio.
Opet je otišla doktoru.Gubio je i apetit, vidilo se da ga nešto muči. Da li je sve to od zuba?
Otišli su privatnom, jednom od najboljih dječijih pedijatara. Ponovili su, hipersenzibilan, rastu mu zubi, sazrijeva. Ništa mu neće biti ako ne jede, neka pije. Treba ga ignorirati.
I dijete krene povračat svaki dan. Tri dana za redom. Subota, Uskrs, Uskrsni ponedjeljak. Jedno u jutro. Taj dan nazove ponovo privatnu ambulantu. Grubo su joj rekli samo neka dovoljno pije, nema veze što ne jede. Što je dovoljno?, pitali smo se.
Taj dan je povratio i popodne. Drugo jutro, utorak, odlaze u dječiju bolnicu. Tamo mu uzimaju krv, nalaz uredan, i rade ultrazvuk želuca i crijeva, sve u redu. Naruče ih za drugi dan da obave još gastroenterologa.
Otišli su kuči.
Tu večer se sve dogodilo.
Dodatak:
Ovo sam sve napisala jučer, u vrijeme remonta, prekinulo me, nisam mogla objavit.
Bakinozlatomalo, mirno je proveo noć, popio je i mljeko jutros.
Bit će dobro, mora bit.
Post je objavljen 27.03.2008. u 22:39 sati.