Zvono na kućnim vratima su dva puta zazvonila i ja sam ih otvorila.
Prištavi tinejdžer mi se nasmiješio i predao tri kartona s pizzama i na kraju čak iskušao svoju sreću i zatražio napojnicu.
"Znaš, to baš i nije pristojno od tebe.",napomenem mu iako sam pretpostavlja da ga nije briga što ja imam za reći.
I imala sam pravo. Samo me kiselo pogledao dok sam mu pružila pet kuna u sitnišu i s treskom zatvorila vrata prije nego što je uspio prigovoriti.
"Ha-ha! Mad, stvarno si profesionalka. Moram ovo negdje zapisati. Ne mogu vjerovati da si ti prevarila nekoga!",prokomentira Bethany dok je ulijevala ledeni čaj u čaše.
Ostavila sam kartone na stol i pogledala ju.
"A što bi sad to trebalo značiti?",upitam ju znatiželjno.
"Ništa. Samo da te ne mogu zamisliti tako pokvarenu.",kaže ona s podrugljivim smijehom.
"Beth, daj se sredi.", kažem napola ozbiljno i otvorim prvi karton. "Pokazuješ me kao nekakvu sveticu. A uostalom, nisam ja tu ništa loše učinila. Klinac je htio napojnicu i dala sam mu. Malo manje nego što je očekivao, ali što ću mu ja. Zato nemoj pričati gluposti. Nisam savršena, znaš."
Beth je klimnula glavom, ali i dalje s onim svojim osmijehom kojeg sam predobro znala. Nastavit će ona mene zezati, znam ja to. Ali iskreno, nije me bilo briga.
Sjela je pokraj mene i uzela karton gdje se nalazila njena margaritha. Sva sreća da su već tamo u pizzeriji narezali pizzu na kriške jer mi se stvarno nije dalo zezati s nožem oko toga.
Zagrizla sam u svoju pizzu i osjetila ugodni i slastan osjećaj u sebi. Bila je super. U slast sam ju jela, baš kao i Bethany.
'Peteova pizzeria' se nedavno otvorila i već postala jako poznata pizzeria gdje su se uglavnom sastajali mladi. I Bethany i ja smo tamo nekoliko puta bile i stvarno se oduševile.
I hranom i pizzeriom.
Zidovi su bili obojeni u žutu boju, a na nekim stranama su bile prošarane male crvene pruge koje su išle od zida do zida. Stolovi su bili napravljeni kao pizza, a stolice obojene u tamno-crnu boju. Pod je bio od mramora i jako mi se svidio. A kad bi odlazili, konobarica bi nam darovala male ukrasne papiriće na kojima su pisale smiješne riječi tipa: I'll pizza you later ili Have a nice pizza day.
Svaka im čast na mašti.
Već sam pojela svoju petu krišku kad se čulo zvono na vratima.
Pogledala sam na svoj ručni sat i moj pogled se susreo s Bethanyn. Odmah smo se nasmiješile i u isti glas rekle: "Točno na vrijeme."
Ustala sam se i ponovno otvorila kućna vrata, samo što ovaj put nije bio nitko iz pizzerie.
"Bok, mama.",kažem s smiješkom.
Poljubila sam ju u obraz i pustila ju da uđe.
Ona se namrštila.
"Koliko puta vam moram govoriti da stalno pitate tko je?! Ne možete samo otvarati vrata bilo kome. To je opasno!",upozori nas ona i sjedne na stolicu pokraj Bethany koja trpala zadnji komad margarithe kao da joj je zadnji na svijetu.
"Mama…",kažem s smiješkom i prevrnem očima. "Ne otvaramo vrata bilo kome. Sada je 17:00. Uvijek točno dolaziš doma s posla."
Bethany je nešto promrmljala kao potvrdan odgovor, a onda uzela svoju čašu i otpila dug gutljaj ledenog čaja.
Mama je to popratila malim slabašnim smiješkom, a onda opet pogledala prema meni s malom blažim izrazom lica.
"Ok, ok. Sve je oprošteno, samo ako mi kažeš da je ostalo još pizze."
Sve tri smo se nasmijale.
Pokazala sam joj na karton koji se nalazio nekoliko centimetara udaljen od nje.
Mama nas je oduševljeno pogledala i snažno zagrlila, ljubeći nas u obraze.
"Ajoj mama! Ne valjda i ti!",kaže Bethany s skrivenom srećom u sebi. "Madeline te pretvorila u ljubeću mašinu!"
Nas dvije smo se nasmijale, a mama joj je opalila mali čvenger na glavi i uzela svoj karton s pizzom.
U ostatku dana smo sve tri veselo pričale i čavrljale o svemu i svačemu. Jednostavno smo se ponašali…uobičajeno obiteljski.
Ni sama ne znam koliko smo sati pričale, ali kada nas je Beth obavijestila da je već 18:15, onda sam tek shvatila da je dosta kasno.
"Ja moram ići. Dogovorila sam se s Heather da ćemo se naći kod Vall-a.",Bethany se ustala s stolice i popila ostatak svog soka te izašla kroz vrata brzinom munje. "Vidimo se!"
Vall je inače popularno okupljalište mladih iz svih četriju kvarta. Tamo se svi sastaju, pričaju, zabavljaju....Da budem slikovitija, to je kao mali park s cvijećem , a u sredini se nalazi veliki, ogroman kamen koji je simbol cijelog parka.
"Da sam te vidjela doma oko 22 sata, mlada damo!",napomene joj mama jedući još jednu krišku.
Bethany je stala i zablenula se u nju s nevjericom.
Ah, znala sam što sada slijedi.
Uzela sam svoju čašu i uzela gutljaj dok je Beth mami objašnjavala o druženju s popularnim društvom i kako oni mogu još kasnije biti vani i da mora shvatiti kako ona više malo dijete i bla bla bla…znate kako to već ide.
Ali svaka čast mojoj mami kako se nije dala smesti. Nastavila je jesti svoju pizzu i s polu-glasom slušala Bethanyna predavanja, a kad je Beth bila gotova samo ju je pogledala s onim strogim majčinskim pogledom i ustima punim pizze rekla: "22 sata. Ako zakasniš i minutu, u kazni si dva tjedna. Bez komentara."
Nasmijala sam se i grcnula od soka.
Krajem oka sam pogledala Bethany i opazila njen šokirani izraz lica dok je samo ispustila slabašni vrisak negodovanja i otišla kroz vrata.
U tom trenutku, kada su se vrata s treskom zatvorila, mama i ja smo pukle od smijeha.
"Mama, kako samo uspijevaš? U čemu je tvoja tajna tolike smirenosti? Ja poznam Bethanyne prijateljice i sve njihove mame na kraju uvijek popuste.", kažem i pojedem svoju zadnju krišku.
Mama se nasmiješila i pogledala me.
"Nema tu nikakve tajne, ljubavi. Samo trebaš držati čvrst stav i pokazati tko je roditelj i tko određuje pravila. Ako i samo mrvicu popustiš, sve pada u vodu jer dijete vidi da i roditelj može u nekom trenutku biti ranjiv."
"Kad tako opisuješ, imam osjećaj da govoriš kao da o nekakvim ratnim pravilima.",kažem s smiješkom. Obrisala sam ruke od onih silnih mrvica koje budu na pizzi i otišla si obrisati usta s krpom.
Mama se opet nasmijala.
"Pa…recimo da je to tako. Ako baš želiš slikovito."
Obje smo se nasmijale dok sam ja čistila stol od ostataka pizze. Mama je još jela i moram priznati da sam primijetila da me krajem oka promatra dok sam čistila.
Napokon kad sam bila gotova, pogledala sam ju i upitala što je.
"Ništa.",odgovori ona nevino i obriše usta. "Samo…pa.."
"Znala sam.",prevrnula sam očima.
Suđe, vilice i čaše sam ostavila u sudoper i otvorila slavinu. Hladna voda je bila šok za moje ruke pa sam se lecnula.
Znala sam što sad slijedi…
"Maddy, ti dobro znaš da želim sve najbolje tebi i tvojoj sestri…",počne mama. "I znam da se vas dvije jako razlikujete, ali…ali ne mogu podnijeti da se ona dobro provodi, a ti ovdje ostaješ doma i ne zabavljaš se."
"Mama…",kaže s glasom koji je odavao da sam tu priču već čula sto puta i ne da mi ju se slušat još jednom.
"Maddy, znam da sam ti dosadna s tim, ali…"
"Mama, nema ali. Nemoj ni početi, molim te. O tome smo već raspravljale, sjećaš se?!"
"Znam da jesmo. Ali ti i dalje ništa ne poduzimaš u vezi toga."
Odmakla sam se od slavine i okrenula se prema njoj s ozbiljnom facom.
"Ništa ne poduzimam jer se nema što poduzimati.",sada mi je glas bio nekako blaži. Čak se i nasmiješila. "Mama, kad ti kažem; meni ne trebaju izlasci da se zabavljam. Meni je i ovdje pričati s tobom zabavno. Ili biti u svojoj sobi čitati neku knjigu…(sjetila sam se one knjige) shvaćaš me? Nisam luda za izlascima i ludim provodom."
"I tu je tvoj problem, Madeline. Ne želim reći da si poseban slučaj ili nešto, ali zar ne shvaćaš da si ti potpuno drugačija od ovog svijeta? Bolja si i nisi divlja, ali ovaj svijet tako ne funkcionira. Moraš se malo raspustiti, ali pod time ne mislim da se ideš napiti kao stoka ili napušiti ili ne daj Bože, drogirati. Samo…samo odi malo van na zrak. Nazovi svoje prijateljice i dogovorite se da idete u kino ili na pizzu kad već ne želiš u disco ili negdje. To i nije tako strašno, zar ne?"
Zastala sam da joj dam jedan veoma dug i bezizražajan pogled.
Duboko sam udahnula i pogledala u pod.
"Ok, mama. Nazvat ću sutra Lynn i dogovoriti se s njom.",rekla sam glasom koji se predaje. "Happy?"
Mama se ustala s stolice i približila mi se s smiješkom.
Poljubila me u obraz i snažno zagrlila. Moja tvrdoća je odmah nestala.
K vragu, kakav sam ja mekušac.
"Very happy.",odgovori mama i dade mi još jedan poljubac. "A sada odi gledati TV ili nešto. Ja ću srediti ovo."
Pokazala je na suđe u sudoperu.
Poslušala sam ju i automatski poput naredbe otišla u dnevni boravak i uhvatila daljinski.
Upalila sam televiziju i uživala gledajući svoju omiljenu seriju "Pod istim krovom."
****
Nakon veselog smijanja uz Stevea Urkela, popela sam se do svoje sobe na jedan čisti "odmor." Pod time smatram da uživam uz izvrsno izležavanje na svom krevetu uz dobru glazbu ili knjigu. Čak imam i svoju malu biblioteku. He-he…rekla sam da sam knjiški moljac.
Počela sam skupljati knjigu još dok mi je bilo osam godina. Ostala djeca su za rođendan htjela igračke, ja sam htjela knjigu. Ostala djeca su za Božić dobivala odjeću, lutke i bicikle, ja sam dobila knjigu. Ostala djeca su se vani igrala, a ja sam bila doma i čitala knjigu.
Gdje god se okrenem, samo sam kraj sebe mogla vidjeti knjige. Knjige, knjige i knjige!
Jesam li se ikad loše osjećala uz njih? Jesu li mi ikad dosadile?
Ne.
Nikada. I nadam se da nikada neće.
Knjige su mi prijateljice.
Prišla sam radnom stolu i rukom prošla po koricama male crne knjige koja je privlačila pogled. Korice su bile tako…mekane. Ugodne na dodir i jedva su čekale da ih netko otvori i prelista stranice.
Legla sam na krevet i položila knjigu pokraj sebe u namjeri da ju počnem čitati.
Oči su mi bile samo usredotočene na tu knjigu…
Odjednom, čulo se Bip! Bip! s mog mobitela i stresla sam se kao da sam bila na struji.
Dobila sam poruku.
"Tko je sad?",upitam se na glas dok sam uzela mobitel i čitala poruku.
Bila je od Mitcha.
Nasmiješila sam se u sebi dok sam čitala poruku.
Hej, M.E.D!
Nadam se da sam uhvatio pravo vrijeme jer koliko sam vidio od svoje sestre, "Pod istim krovom" je maloprije završio. Htio sam te samo pitati kako ti je prošao prvi dan na poslu?
Ispričaj sve 'prljave detalje.' I nemoj mislit da ću biti ljubomoran jer to ću sigurno biti! :)
Witch
Sigurna sam da je pola vas ostalo zbunjeno ovom porukom.
He-he…da objasnim: Mitch i ja se znamo još otkad smo se progovorili prvu riječ.
Išli smo skupa u vrtić, u osnovnu, a sada i u srednju školu.
Najbolji smo kompići i da odmah stvar razjasnimo- ne, nije mi simpatija i nismo zaljubljeni jedni u drugo. Barem koliko ja znam…
I Mitch kao pravi prijatelj zna da ja baš i nisam previše zaljubljena u svoje ime pa umjesto da me zove Maddy kao i svi ostali, on me zove M.E.D.
Iz dva razloga: zbog inicijala imena i zato što izgovarajući slova ispadne 'med.'
Znao mi je nekad govoriti da sam slatka kao med, ali to samo iz razloga kad bih bila u stvarnom gadnom PMS-u i protestirala protiv cijelog muškog roda.
A pošto on ima nadimak za mene, fer je da i ja imam nadimak za njega.
Ni sama ne znam otkud mi Witch, ali znam da sam tražila neku riječ koja se rimuje s Mitch.
I njemu se, eto dopalo. :)
Ma, što se mene tiče- on je najbolji prijatelj na cijelom svijetu.
Legla sam natrag na svoj krevet s već osmišljenom idejom što da mu napišem u poruci.
Dakako, nisam spomenula onaj telefonski razgovor, ali dvoumila sam se da li da mu kažem za knjigu ili ne.
Mitch će prije umrijet od gladi čekajući pa je poruka na kraju glasila ovako:
Ha-ha. Pa zar si sumnjao da ću te osloboditi ljubomore? :))
Šala, mala. Prvi dan je prošao dobro i knjige mi još nisu dosadile-jeeah. :D
Gospođa McKellers je stvarno bila dobra prema meni i pokazala mi je sve što sam trebala raditi. Nije bilo baš puno ljudi, ali dovoljno da osjetim blagi umor.
No, nemoj se ponadat- nećeš mi preuzeti posao. *belj!*
Šaljem pusu! *cmok
M.E.D.
Odložila sam mobitel i nastavila buljiti u knjigu.
Moram ju pročitati.
Moram…
Bip! Bip!
Opet sam se stresla.
Mitch!
Tko? Ja? Ja preuzeti tvoj posao?! Ma ne pada mi na pamet…
Uostalom, našao sam novi posao. Radim u Peteovoj pizzeriji, možeš zamisliti? Kao konobar.
I nećeš vjerovati tko radi sa mnom! Sjećaš se Brooke? Baš imam tu ludu sreću da privlačim droljaste cure k sebi…naravno, izuzev tebe!
Ha.
Brzo sam mu odgovorila:
Pa, čestitam na novom poslu. Možda sutra svratim do tebe s Lynn. Mama me nagovara da se malo maknem iz kuće. Misli da samo skupljam prašinu doma umjesto da idem van i uživam.
Ugl, vidimo se. Pozz
P.S. Iako se u potpunosti slažem s tobom- nije lijepo nekog nazivati droljom!
Nisam ni pokušavala nešto drugo raditi nego sam samo čekala njegovu poruku. Ne želim si priuštiti još iznenadnih šokova.
Odgovor je brzo došao:
Da, mama. Neću više reći tu riječ! =P
Lynn?! Uh, nju dosta dugo nisam vidio. ;) ;D
I molim te, nemoj me sutra zajebavat u vezi posla. Molim te!!
Što se toliko čudiš? Pa tvoja mama je potpuno u pravu, M. Ne možeš stalno biti doma, k vragu. Trebaš ići i malo van. Udahni zrak. Dobra ti je ideja da izađeš s Lynn. Samo nemojte zaboraviti doći do mene, dobro bi mi došlo i da me hvalite, znaš. Želim se sviđati šefu.
Okej…neću te više zajebavat. Vidimo se sutra. Uživaj… Pozz.
Trebao mi je razgovor s njim.
Stvarno.
Ali ne preko poruka, moram s njim razgovarati ovako.
Poslala sam mu kratki sms: Nazovi me, molim te na telefon. Želim s tobom razgovarati.
Spremila sam knjigu, ostavila mobitel na radni stol i sjela na rub kreveta, čekajući.
Čekala sam da telefon zazvoni i da me mama zovne iz prizemlja da se javim.
I to se dogodilo. Nakon pet minuta…
Sišla sam u dnevni boravak gdje se i nalazio telefon i uzela ga u ruke.
"Molim?",kažem iako sam dobro znala da je Mitch.
"Reci o čemu je riječ."
"Joj, nemoj tako početi. Baš je…ružno."
Mitch se nasmijao s druge strane slušalice.
"Zar se sad stvarno moram ovdje s tobom natezat oko toga kako da pričam?"
Sada sam se ja nasmijala.
"Ne, Mitch. Samo…samo sam te htjela malo čuti. To je sve."
"Okej. Čula si me, rekla dvije-tri riječi i svi sretni! Mogu sada ići?"
Obadvoje smo se nasmijali na njegovu šalu.
"Okej, okej. A sada mi stvarno reci o čemu je riječ. Što te muči?"
"Ništa. Zašto odmah misliš da-"
"Maddy.",kaže on povišenim glasom.
Duboko sam udahnula.
"Nije mi ništa. Samo…zbunjena sam."
"U vezi čega?"
"U vezi mog života. U vezi svega što radim."
"Oh, zaboga Maddy.",smijao mi se. "Ma o čemu ti pričaš? Tek ti je 17. Ti, relativno gledajući, još ni nisi počela živjeti, a kamoli da o tome sad počneš razmišljati!"
Tužno sam otpuhnula u slušalicu što je zasmetalo Mitchu pa sam mu se ispričala.
"Gle, Mad…znam da te sad muče svakakva pitanja u vezi toga, ali vjeruj mi- sve će doći na svoje. Vidjet ćeš. Sve će se riješiti."
Morala sam se složiti s njim. Čovjek stvarno zna o čemu priča.
"Ma, znam to. Ali ipak…pogledaj ovu mladež i znam da ću sad zvučati kao neka stara baba, ali zar ne misliš da je današnje društvo toliko opsjednuto izlascima i dobrim provodom da je to prešlo svaku granicu? Svi se žele samo napiti, napušit, šlatat i svakakve ostale…i prestani se smijati, Mitch! Ozbiljna sam!"
Mitch se počeo smijati s druge strane slušalice pa sam morala stati s svojim argumentom.
"Oprosti, Maddy, ali nisam mogao odoljeti.",kaže on smijuljeći se. "Žao mi je. Nastavi."
"Zaboravi.",kažem pomalo povrijeđenom. "Bolje da sam šutjela. Nisam ni trebala otvoriti svoju gubicu."
"Ma daj, Maddy. Pa nisam te htio povrijediti! Samo…pa kad tako to kažeš- istina da zvuči pomalo odvratno, ali jebi ga. Tako je, kako je. Slažem se s tobom, ali zar nisi ti uvijek ta koja je govorila da moramo biti drugačiji? Da ignoriramo sadašnji svijet i pokušamo ostaviti neki bolji trag koji nitko drugi nije?"
Opet sam se morala složiti s njim. Sad mi je donekle podignuo raspoloženje.
"Znam, Mitch, ali…"
"E pa onda prestani biti u depri i počni razmišljati o nečemu drugome! O ovome bi mogli pričati do sutra, a trenutno nemam sad vremena."
Nasmiješila sam se. Pretpostavljala sam o čemu je riječ.
"Da pogodim- počinje ti serija?",priupitam ga.
"A nego što…znaš da ne mogu odoljeti Ružnoj Betty."
Doslovce sam mogla zamisliti njegov podlo-vragolasti smijeh s druge strane žice.
"Hajde, neću ti više smetati. Uživaj. Bok.",kažem mu i počnem micati slušalicu s uha.
"Vidimo se sutra, Medenjaku. I da nisi razbijala glavu o tome. Barem ne večeras. Razmišljaj o meni- sigurno će ti biti lakše.",kaže on i naceri se.
Prevrnula sam očima.
"Nadaj se, Mitch. A sada- book!!"
Poklopila sam slušalicu i jedan tren ostala tamo, gledajući u nju.
Ne, nisam namjeravala nekoga zvati ili nešto- samo mi je trebao trenutak da smirim svoje misli.
'Mitch ima pravo. Trebam se opustiti'., pomislim u sebi i počnem se polako vraćati prema svojoj sobi. 'A nema boljeg načina od čitanja jedne određene knjige.'
Ispričavam se svima što dugo nije bilo posta, ali eto. Ipak je stigao. XD
Bolje ikad nego nikad, zar ne? =)
Dalje više ništa neću reći osim da uživate u još ovoliko vremena koliko nam je ostalo prije škole....
Pusa.... =)
P.S. Jedna posebna i topla pusa ide dvaju dečkima koji su mi jako dragi i imala sam potrenu da ih pozdravim.
Dakle, puse šaljem Robyu i Corvusu. =)
Najbolji ste, dečki!
=)
Uživajte....
Post je objavljen 27.03.2008. u 19:28 sati.