Marketing
Život me umorio...
Umorilo me ovo sve....
Osijećan se ko najusamljenija čudakinja na ovon svitu...
Stvarnost boli...
Jedva čekan izajti iz ova četiri zida što me okružuju...
U njima vlada samo buka,strah,ljutnja....
Želin pojit na neko misto di ću ope osjetit mir i spokoj...želin se sititi kako je to osijetiti tišinu...
Krvaru mi uši od ovih riči koje čujen svaki dan...strah me svaki pu kad počnu...
čak me strah i od...ma strah me i reči što...
Ali vode to vlada,i niko nika neće razumiti kako se ja osjećan u ova četiri zida...
Ima li tamo nedi skrojeno misto za me,na kojen ću biti slobodna,na kojem neću ovako teško disati...
Ponudi mi samo nježnu ruku
ponudi mi dio svoje ljubavi
ponudi tišinu da ukloni buku
ponudi trenutak u kojem se mogu izgubiti.
Pala sam preduboko.
I premračno je da ugledam nečiju ruku.
Nemam isprike za to što sam ovoliko slaba, ne možete me ojačati jer znate samo kako me slomiti…
Toliko puta sam jednostavno željela pobjeći i otuđiti se od svih...
Željela sam sama ostati, jer kakva mi je i razlika s toliko ljudi oko sebe, kad se opet osjećam tako prozirno, nevidljivo, spremna izblijedjeti do krajnje granice…
Ne mogu vrištati, ne mogu plakati da se pomaknem, ne mogu to ni poželjeti.
Još jednom dižem se s tog poda..a da..s kojeg uvijek moram sprati vlastitu krv.
Suze same to više ne mogu isprati.
Ovaj put ne vidiš moje suze, i to ti je tako bolno.
Ne vjeruješ da me više ne možeš natjerati ni da zaplačem.
Kako da nastavim živjeti dalje kad nove rane nastanu prije nego stare zacijele?Dok ležim i gušim se u vlastitoj boli.
Kroz moje oči pogledom tražiš nešto, želiš me natjerati da govorim.
Ali ovaj put nailaziš na ništavilo, tu nema više ničega za reći.
Priznajem da se često znam osjećati bezvrijedno i glupo.
Priznajem da volim samoću, ali je ponekad samoća ono što me najviše plaši
Priznajem da imam slabe živce.
Priznajem da mrzim činjenicu da je ljudima potrebno tako malo da me povrijede.
Priznajem da mrzim sebe jer dopuštam drugima da me povrijede svaki put.
Tko bi bila ja..nitko.Potpuno nebitna za tebe.Mrlja na ovom svitu.
Samo još jedna osoba koju guše vlastita razmišljanja
pa ih vode zapisuje.
Veliki sanjar u izgubljenom životu.Zato koristim maštu,i
stvaram iluziju drugog svijeta gdje se
gubim kad više ne mogu živjeti stvarnost.
Često sam zbunjena.Čudna.
Morbidna.Depresivna.
Hiperaktivna.Sadist.
Nježna.Romantična.
Trenutno sam jako nestabilna osoba,ali ne bi se nikad mjenjala...
"I ran away today, ran from the noise, ran away
Don’t wanna go back to that place, but don’t have
no choice, no way
It ain’t easy growin up in World War III
Never knowin what love could be, well I've seen
I don’t want love to destroy me like it did my
family..."
Post je objavljen 27.03.2008. u 14:40 sati.