Jugoslavenska i hrvatska emigracija mogu se strukturno raščlaniti na ratnu
i poratnu. Prva uključuje emigrante koji su zemlju napustili tijekom Drugoga
svjetskog rata i krajem rata. Hrvatska politička emigracija je u svibnju 1945.,
nakon pada ustaškog režima i višegodišnjeg boravka u savezničkim izbjegličkim
logorima, uglavnom otišla u Južnu Ameriku, SAD, Španjolsku i zemlje
zapadne Europe. Riječ je o skupinama i pojedincima koji su većinom zagovarali
ideje propalog ustaškog režima ili se tek dijelom distancirali od njega,
ali braneći ideju NDH. Jezgra ove skupine bili su prijašnji političari koji su
držali istaknuta mjesta u NDH i određen broj intelektualaca istog usmjere-
nja. Okupljali su se oko raznih emigrantskih časopisa, od kojih je najutjecajniji
bio Hrvatska revija, urednika Vinka Nikolića, tiskana u Buenos Airesu i
Barceloni.
Kasnija emigracija uključivala je ljude koji su iz Hrvatske ili Jugoslavije
otišli od sredine pedesetih nadalje, dijelom u sklopu akademskih stipendija
zapadnih zemalja, dijelom ilegalnim prelaskom granice, a zatim i legalno,
nakon 1966. U tom, najmlađem naraštaju hrvatskih emigranata postojala je i
liberalno-demokratska struja, čije je središte bio časopis Nova Hrvatska, tiskan
u Londonu.29 Dugogodišnji urednik ovog lista bio je Jakša Kušan. Kao i druge
emigrantske skupine i ova se zalagala za nacionalnu nezavisnost Hrvatske, ali
je ostvarenje tog cilja – nasuprot radikalno desnim nacionalistima – zagovarala
iz perspektive liberalnih vrijednosti i s vizijom ustavne demokratske države.
Časopis se bavio temama iz nacionalne povijesti i životom Hrvata pod komunističkim
režimom te davao informacije o suvremenim političkim događajima
u Jugoslaviji i Hrvatskoj, osobito o opozicijskim aktivnostima.
Nekoliko Hrvata-emigranata liberalne orijentacije pridružilo se
Demokratskoj alternativi utemeljenoj 1963. u Stansteadu, Velika Britanija, a
koja je okupljala demokratske emigrante jugoslavenske orijentacije. Oni su se
zalagali za modernu, pluralističku konfederativnu Jugoslaviju. Sedamdesetih
godina svoju su aktivnost usmjerili na obavještavanje svjetske javnosti o jugoslavenskom
režimu, koristeći se osobito službenim posjetima najviših jugoslavenskih
predstavnika stranim zemljama. S vremenom je okupila veći
broj hrvatskih (Branko Pešelj, Ilija Jukić, Vladimir Predavec), srpskih (Vane
Ivanović, Desimir Tošić, Božidar Vlajić), slovenskih (Miha Krek, Ljubo Sirc,
Sekolec Franjo) i muslimanskih (Adil Zulfikarpašić, Teufik Velagić) intelektualaca,
političara i poduzetnika. Pridružili su im se i M. Mihajlov, Aleksa Đilas
(sin M. Đilasa), Bogoljub Kočović, a podržao ih je i Vlatko Maček, vođa prijašnje
najjače predratne hrvatske političke stranke, HSS, koji je od 1945. živio
u inozemstvu.30
Utjecaj emigranata na opozicijsku aktivnost u zemlji bio je marginalan. Kao
osnovno, bilo je malo osobnih kontakata između liberala i opozicijskih krugova
u Hrvatskoj, a uz to, literatura političkih emigranata nije imala mnogo
čitatelja u Hrvatskoj i to ne samo zbog policijske kontrole. U percepciji hrvatske
javnosti tog doba, slikom političke emigracije dominirala je teroristička
aktivnost proustaških ekstremista. Također, plošna propagandistička frazeologija
često prožeta NDH nostalgijom i sadržajna jednostranost većine emigrantskih
tiskovina koje se bile bez uvida u svakidašnji život sunarodnjaka u
zemlji teško je mogla naći čitatelje izvan kruga izrazito protukomunistički orijentiranih
pojedinaca i skupina.
28..Z. RADELIĆ, Hrvatska seljačka stranka 1941. - 1950., Zagreb 1996., 210. Vidi još i: ISTI,
Božidar Magovac: S Radićem između Mačeka i Hebranga, Zagreb 1999.
29 Demokratska srpska emigracija okupljala se oko lista Naša reč (London) koju je uređivao
Desimir Tošić.
30 Više: Mirko GALIĆ, Politika u emigraciji. Demokratska alternativa, Zagreb 1990.
Ovdje prenašamo u nastavcima originalan znanstveni rad Disidenti, opozicija i otpor – Hrvatska i Jugoslavija 1945. - 1990. Autori:
Katarina Spehnjak
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Tihomir Cipek ,
Fakultet političkih znanosti, Zagreb, Republika Hrvatska
Časopis za suvremenu povijest
Post je objavljen 04.04.2008. u 07:00 sati.