Da me pitate što ja mislim da je potrebno za miran i dobar brak sa moga stajališta, rekla bih vam: ljubav i kompromis. No, kad malo bolje razmislim, ima još jedna sitnica koja je naprosto neizbježna za miran brak. Život dalje od roditelja. Gledam mlade bračne parove, a i one malo starije koji žive u kući roditelja ili blizu njih. Nevjerojatno je kako to sve „izvana“ izgleda kao da se svi skupa lijepo slažu i da su sretni jedni s drugima, a kad „razmaknete zastore“ i pogledate malo bolje u njihove živote dođete do zaključka da je to sve, samo ne savršeno slaganje. Svekrva će uvijek svojoj snahi prigovarati kako ona nije dovoljno dobra žena za njenog sina, kako ne kuha kao ona, kako se ne ponaša prema njenom sinu onako kako on to zaslužuje, koliko je dugo u braku a neke stvari još uvijek nije naučila raditi i još bezbroj sitnica i primjedbi svaki dan koje kidaju živce. Pošto je njena snaha mlađa, morat će obavljati većinu ženskih poslova, jer se svekrva naradila cijelog života, sada je stara, jadna i više "ne može ništa". Zbog toga će se bračni par svađati. Ona će njemu reći da ju njegova mama jednostavno mrzi, a on njoj da joj ne padne na pamet svađati se s njom jer je ona žena u godinama i mogla bi ju kap „strefit“ od uzrujavanja. Ista će situacija biti ako žive kod njenih roditelja. Tu će naravno on biti 24 sata na dan na tapeti. Jer on je taj koji je u kući najjači, najsnažniji, najsposobniji, pa je naravno on taj koji može obavljati razne poslove. Uvijek će im biti potreban, ali nikada neće biti dovoljno dobar. On će se osjećati kao u kavezu. Ako poželi zabaviti se sa svojim prijateljima, moći će to učiniti isključivo ako prije toga punicu izbriše s lica zemlje. Jer kad punica sazna za to, reći će mu da se nije trebao ženiti ako misli izlaziti i da je njegovim izrečenim: da, završeno vrijeme slobode i ludovanja. A kad se bračni par posvađa radi neke sitnice uvijek će na kraju sve dovoditi do toga kako ih roditelji mrze.
Ako se ikad budem udavala (a nadam se da hoću) tražit ću od svog muža samo jednu stvar: život u našoj kući koja je u drugom gradu, da ne budemo blizu ni mojim, ni njegovim roditeljima. To neće značiti da ja njih više ne volim. To će značiti da ja želim normalan brak bez svekrve, punice i ostale rodbine koji više brinu o tuđim životima nego o svojim.
Post je objavljen 25.03.2008. u 13:12 sati.