Marketing
Kako me je Martin tješio jutros
Neprospavana noć darovala mi je ukočeni vrat te još neke boljke. Najteže mi je bilo srce. Blagdani su mi teško pali. Ali neću o tome. Umjesto spavat, otišla sam do rive. Nebo je bilo predivno! Kiša je neodlučno visila u zraku, a sunce se pokušavalo progurat između oblaka. Poezija Majke Prirode u punom sjaju! Za mene nema ljepšeg od mora, u bilo kojem njegovom izdanju. Vrat sam izliječila istežući ga dok sam pokušavala ulovit galeba u letu. Preporučam toplo umjesto odlaska kiropraktičaru 
Riva je bila puna ljudi koji su čekali katamaran. Promatrajući ih kako se ukrcavaju, kako otplovljavaju...osjetila sam se odjednom ko siroče. Barba koji dočekuje brodove pozvao me "Dane, ča je, greš i ti?" Moje "Ne" šumilo mi je u ušima. Bilo mi je tužno gledat brod kako se udaljava. Teška patetika! 
A onda je došao ON. Da, nije bio princ na bijeloj jahti, nego mala, bijela ptica. Prošetao se zidićem, smiješan, kao kakav gospodčić, šjor Martin, nedokučivi galeb. I donio mi prvi pravi osmjeh ovih dana. Mala, velika ptico, volim te!
Odlazeći doma, gledala sam stare slike ... neki drugi ljudi, davne 1926. dočekivali su brod, ispraćali ga...kao i ja jutros. Kao što kaže moja brođanka, i mi smo samo u prolazu...
Post je objavljen 25.03.2008. u 01:12 sati.