Marketing
SILENTLY
U zraku miriše bol,
ćutim je damarima i srcem vidim;
na blještavom nebu ispisano je
slovima velikim,
crvenim:
tišina je neopisiva.
Ja smijem se glasno
da razbijem noć;
neranjivošću smijeha trudim se
ostaviti potpis na kamenitoj cesti;
moje riječi postaju teret nepcima,
moji dlanovi zaboravljaju glazbu u dodirima.
A duša čista,
kao bijela svila tek istkana.
Kad utihnem čujem kako zovu me koraci,
i poput divljih konja stopala moja požure
ka mjestima na ivici sunovrata.
Ne opisuj mi tišinu
iz nje sam upravo izvukla sebe.
Tišina je neopisiva.
Post je objavljen 25.03.2008. u 06:18 sati.