Marketing
NEK SE SPOMINJE I PAMTI!
Sigurno ste na Cvjetnicu u crkve bili, nosili macu svetit, il maslinove grančice od velečasnog dobili, kako je to danas i u Brodu, a i po naši sela već izišlo.
Za stari (za vrijeme naših starih) to je posve drukče bilo, pa nek se ne zaboravi, a ge još more i obnovi.
Cica maca
Na Cvjetnu subotu, prid Cvjetnicu, išlo se bilje trgat (brati). Đeca se razmile po livada, po šumarci, pa napupane grančice vrbe traže, ko srebro sjajnu macovinu, cica-macu, ko dukat žuti istom procvali drinak, vidiš ga izdaleka. Mace je najviše kraj kaki bara - japaga, potoka i po fajtni (mokrih) livada, a drinka na rubu šumaraka najdu. Pa, đeca traže češljugu, jedinstvo i trojstvo, grančicu s jednim il sa tri suva ploda. Baš taka se mora naća ne od velike češljuge odkoljit. Onda, đeca traže resu od ljeske, a po naši diljski sela (sela na obroncima Dilja) trgaje i grančice bora, il jelice. Tako je skoro svage, al u Vronine, Klokočeviku, Zdenci, Slatniku, Glogovice, Gornjoj Bebrine, Vrbe... i mračna trava za svetit ide. Nje se po zapustiti (zapuštenim) međa (međama) najviše nađe, a po brdu na krčevinama (okrčito područje). Suva ko metlice izglede, a kad cvate sitne žute cvitove ima. U Klokočeviku, Vrbe, Vrovine, Sredanci,... još će i travu vjetrenjaču, vjetrovu travu, travu povjetarac, uzbrat. Nje opet, po zapustiti fajtni livada bude. Trava povjetarac je sad isto suva, a ko perje, ko vilina kosa, na vjetru leluja.
Drenak žuti
Kad su bilje nabrala, đeca ga doma nosu, al se ono, dok se ne posveti, ni smjelo pod krov, u kuću unit. Ostane na drveniku (mjesto gdje se cijepaju drva), u koritu kraj bunara...
Na Cvjetnicu, od uzbranog bilja kitice se pravu, većma to bake vežu da u posvetu nosu. To se prije velike mise obavlja, pa procesija oko crkve sa posvetitim kiticama bude. Doma, posvetite grančice zaticale se za gredu, za rog, u trimu (trijemu, hodniku) kuće, da štite kuću od kake velike salauke (oluje), sačuvaj Bože, nevrimena, groma, leda. Pa bake, jesu l' crne oblake vidle, a one križaj oblake, marinsku sviću pale, bacaj u šporet (štednjak) posvetite grančice od Cvjetnice, da dim na oblake ide, a kadili se posvetitim biljem i bolesnici, bolesna marva od svakaki bolesti. Na žegru (žeravicu) se smrvi i kadi.
I Brođani su dosad na Cvjetnicu prid crkvama mogli vake kitice od brđanski žena kupit i posvetit. Brocki župljani iz Ruščice i Gornje Vrbe, odlazeć iz crkve doma, svrnili bi na groblje i posvetite grančice za križeve svoji mili zaticali.
E, a zašt se koje od tog bilja bere: žuti drinak da budeš ko dren zdrav, krepak, kočoperan, a onda i dugovječan. Komencijašima (komencijaš je osoba koja uzdržava stariju osobu do njene smrti i naslijedi njeno imanje) već da dodijaš. Posvetitu macu, jedan cvit, dobro je rad grlobolje pojest, čim se iz crkve dojde. Češljugovina (čičak) ide, jer je Isus u pustinje iz nje vodu pijo (Kobaš), a posvetita češljugovina i pčelinjake štiti. Njom se začepi rupa na uljištu da miš ne more do meda doć (Bicko Selo). U Donjoj Vrbe češljugom se kade rad šuge i svraba. Mračna trava je opet, kad na pasji sugreb (pseće govno) natrapaš. Dijagnoza - pasji sugreb, njekad je za svašta pasala i onda se mračnom travom kadilo (Sredanci). Vjetrovom travom se kadiš kad je osip vjetrom došo, a to još najviše djecu kade kad se oprište i kad nagrajišu (nastradaju, razbole se) (Vrovina).
Čičak
Sve je vo jako dobro znat, upamtit. Koliko put vam se dogodilo da vam ko od ukućana, kogod od rodbine, komšija, a najviše na poslu, od šefa, blagajnice do čistačice, dan pokvari, jer je na pasji sugreb sto, natrapo, pa od rana jutra ko ćuko (pas) reži i ne moš s njim lipe riči progovorit. Tog treba šta prije mračnom travom okadit i takija (odmah) će se ko anđelak smirit. Potlje će ušućet, čim mu o mračnoj trave samo zucnete (spomenite), il kažete da ćete ga okadit rad njegova andrnjasta (nedoličnog) vladanja.
A vjetrovom travom, konda (kao nekad), bit će dobro se okadit i kad ospice od cina (cijena) dobijete, il čekova za struju, telefon, od "Komunalca", ospice koje ne dolaze s vjetrom, nego ji poštar donese.
Eto, nismo protiv nove mode da se maslinove grančice na Cvjetnicu svete, al šta će onda bit s ti bolesti koje doktori ne liče, jer ji nisu na svoji visoki škola učili? Zbilja, šta će bit!?
Ostalo nam u pameti još od djetinjstva, u Babinoj Grede bijo đed Mata Čikića - vrač, išlo se k njemu utorkom i petkom ko na nametnu (dobru) vodu i on, čim bi bolesnog kršćanina vidijo, odma je zno: je l' na pasji sugreb sto, je l' na vilinsku žđelicu (zdjelicu) natrapo (nagazio), je l' ga mora spopala, je l' u vilinsko kolo zašo, je l' se utvare pripo... i za sve je on trave imo, po naši ji livada bro (brao), ni ji od njekud, Bog te pita otkud, dobavljo. I, baš je te trave i bilje od Cvjetnice, Bog zna kako, svitu priporučivo, ko i mrvice od uskrsni i božićni jela, pa da se i njima kadiš.
Danas doktorima kad dođeš, a oni kontaje je l' vo, je l' no i dok skontaje, čeljade ode Boge digav noge (umre).
Kulin – kulen
O tom bilju, šta taku moć ima, more se još i vo kazat. Kad se prid Uskrs jelo za svetenje (hrana, koja se na Uskrs u jutro nosi u crkvu na blagoslov) kuva (kuha), onda u Gradiškoj, Bebrine, Zagrađu... kitica od Cvjetnice leži na poklopcu posude u kojoj se jelo kuva, a njege, baš se s mesom: šunjkom, kulinom, kobasicom, gužnjarom, slaninom i kuva, pa da marvi da je pojede, ne smije se bacit. Bude masna i slana i marva to volji pojest. U Sredanci u svetenje prikriže i kuvaje dvi grančice drinka, nose ji s jelom u crkvu i opet posvete, a prije neg počmu svetenje jest, svako od ukućana pojede po cvitić drinka, da bude ko dren zdrav, dakako. Zdrav na kvadrat, more se kazat. U Beravci i Gundinci sa svetenjem se kuva prikrstita grančica mace i drinka, u Donjoj Bebrine i Gornjoj, šljiova grančica, a u Gornjoj Vrbe još i grančica šljive, kruške i jabuke i te se grančice nosu sa svetenjem svetiti, a onda na voćke metu da bolje rode... i još toga svašta ima.
Koliko sela, toliko adeta (običaja)!
Post je objavljen 28.03.2008. u 00:05 sati.