Marketing
Umro je Boris Dvornik
Danas je preminuo veliki hrvatski glumac, Boris Dvornik.
Biografija s Wikipedije navodi da je Boris Dvornik rođen 16. travnja 1939. u Splitu u obitelji drvosječe. Svoj talent za glumu otkrio je u djetinjstvu, dok je nastupao u dječjim predstavama. Nakon školovanja za električara, počeo se profesionalno baviti glumom. Završio je Srednju glumačku školu u Novom Sadu, a kasnije se upisao na Kazališnu akademiju Sveučilišta u Zagrebu. Na filmu je debitirao 1960. godine u filmu Francea Štiglica Deveti krug, s tematikom holokausta. Glumio je mladića koji za vrijeme rata pokušava spasiti mladu Židovku oženivši se njome. Nakon filma stekao je veliku popularnost, koju potom učvršćuje igrajući suvremene likove u komedijama Martin u oblacima (1961.) i Prekobrojna (1962.) Branka Bauera. Ovo je načinilo od Borisa Dvornika jednu od velikih zvijezda kinematografije bivše Jugoslavije, slično Ljubiši Samardžiću, Mileni Dravić i Velimiru Bati Živojinoviću (s kojim je kasnije razvio blisko prijateljstvo). Do sredine 1960-ih godina Dvornik je nastupao uglavnom u komedijama, a od 1966. godine počinje se s velikim uspjehom pojavljivati i u filmovima s tematikom iz Narodnooslobodilačkog rata. Za uloge u filmovima Most (Hajrudin Krvavac, 1969.) i Kad čuješ zvona (Antun Vrdoljak, 1969.) nagrađen je Zlatnom arenom na festivalu u Puli. Za ulogu u ratnom filmu U gori raste zelen bor (Antun Vrdoljak, 1971.) i za ulogu šofera-zavodnika u Opkladi (Zdravko Randić, 1971.) osvojio je Srebrnu arenu. Nastupio je u više od 40 dugometražnih igranih filmova (nerijetko je nastupao i u kratkometražnim), u mnogim televizijskim dramama i u više televizijskih serija.Boris Dvornik i Branko Blažina u pauzi snimanja "Našeg malog mista"Zenit popularnosti Borisa Dvornika je došao 1970-ih ulogom Roka Prča u kultnoj seriji "Naše malo misto", a potom i ulogom brijača u seriji "Velo misto". Nakon što je stekao status jednog od napriznatijih glumaca bivše Jugoslavije, Boris Dvornik uglavnom je radio u Hrvatskom narodnom kazalištu u svom rodnom Splitu.
Velimir Bata Živojinović i Dvornik su se 1991. odrekli jedan drugoga u nizu otvorenih pisama, u gesti koja je bila viđena kao simbol raspada SFRJ. Godine 2004. objavljeno je da su se njih dvojica pokušala pomiriti, a javno pomirenje bilo je 2006. putem video linka između Splita i Beograda. Živojinović je izjavio da "poslednjih godina nije bilo mržnje između nas", a Dvornik se nadovezao da je to bio "samo nesporazum".
Tijekom godina Boris Dvornik je razvio blisko prijateljstvo s Antunom Vrdoljakom. On ga je nagovorio na sudjelovanje u politici, te je na izborima 1992. kao kandidat Hrvatske demokratske zajednice izabran u Hrvatski sabor, uz kojeg se uskoro povukao.
Posljednjih godina Dvornikova karijera patila je od posljedica moždanog udara i njegovog alkoholizma, koji se manifestirao u nizu incidenata, od kojih je najpoznatiji napad na promatračicu GONG-a na hrvatskim predsjedničkim izborima 2005. Dva sina Borisa Dvornika - Dino i Dean Dvornik - poznati su pop glazbenici.
A ja, ponavljam....
Empty stage
Actors know it very well,
Even to them it's hard to tell
When you put a foot on stage
Enchanted feeling, enspelled by mage
Stagebuilders all went home
Audience has left the dome
It's just this scent in old air
Of dust in greasy coloured hair
Empty stage, what it is?
Can you tell me, tell me please
Thousand eras, it's still here
Silent, peaceful, without fear
All these people sitting there
Watching actors, folks who dare
All those beings, rising their cup
Together with ghosts who never fade up
All these wodden floors and dust
Stories told, braces and lust
All those tears in the wardrobe mirrors
Puzzled faithful and repented sinners
Playwrights wrote their pain on paper
Tender love, kisses which scatter
Eons passed, they are still here
Their words are firm, their love is clear
Empty stage, what are you?
What is this aroma? I don't have a clue!
Empty stage, I smell your past
Your dreams and nights, a story so vast.
Maybe you are a piece of life
Something we all search and strife
I guess where we go, everything is fine
I can feel ghosts here, their awe, and smile.
Post je objavljen 24.03.2008. u 12:13 sati.