(1993.)
netko je ukrao moje snove
ponekad pomislim da si to ti
kad tvoj me glas iz tmine zove
ja u tvoju tminu želim utonuti
pokušavam si objasniti mnoge stvari
ali zalud kad ne mogu ništa promijeniti
taj buntovnik iznutra mir mi kvari
a protiv sebe teško se je boriti
netko je razlio boje pred moje oči
možda si to ti sa svojim sjajem
kao rijetki meteor koji više neće doći
a ja se još nadam i ne odustajem
uvijek mi govoriš sitne slatke laži
ali u njima se uvijek može naći i istina
dok se u toj zbrci prava riječ traži
da napokon prodre i do tvojih dubina
netko je ukrao moju nevidljivu dušu
možda si to ti u svojoj požudi
ali u njoj samo hladni vjetrovi pušu
bojim se da te taj dah ne zaledi
i baš kad pomislim da pronalazim smisao
spušta se magla i svaki put ponovo
gubim nadu i bacam sve što sam napisao
i sve što imam opet je prazno i golo
netko je prisvojio moju strast za sebe
volio bih da si to ti, i dajem ti još više
jer kao da ulazim u nebo ulazeći u tebe
odjednom i cijeli svemir u meni diše
a onda je opet praznina sve što osjećam
kada ostanem sam sa svoje strane tmine
i sve te kratke trenutke godinama plaćam
za jedan uzdah strasti dobijam more tišine
kao rijetki meteor dolazim i još brže nestajem
to ludilo u meni je jedino što vječno traje
samo u njemu ja napokon stvaran postajem
i jedino što nakon tebe od mene ostaje
Post je objavljen 24.03.2008. u 12:04 sati.