Prije odredenog vremena pocela sam pisat knjigu. Problem je bio u tome sto sam napisala kojih 20-ak stranica u wordu (to je oko 50 strana knjige) te sam zatim odustala. Sve mi je bilo vaznije od toga. Na prvom mjestu mi je bio iskon, a zatim i msn.
Godinu i tri mjeseca sam provela u virtualnom svijetu. Sto sam time dobila? Poznanstvo s Marijom, Stjepanom, mojom dragom net mamom, Danijelom, Jelenom i Anom (zlato moje malo:). I jos nekoliko ljudi.
Mozda me malo psihicki (malo jace) unistilo to sto sam se zatvorila u virtualni svijet, ali mi je to dalo i neka saznanja. Prvo je da mi svakako mozemo biti ovisni o internetu. Chatanju svakako.
Nije to dobro. Provela sam 15 mjeseci na internetu. Svaki dan najmanje 3-4 sata. Znate li kako je tesko sam sebi reci: Dosta je, trgni se, ovo ne vodi nikuda?
Najgore od svega je sto sam totalno zapostavila svoja vanjska poznanstva i prijateljstva. Nisu mi vise nekako bila primarna. Ovim putem se ispricavam svima onima koji ovo nece procitati i onima koji hoce. Vecina onih na koje se ovo odnosi ipak nece, ali nebitno.
Dalje, dobila sam 10 kila. I to na onim mjestima na kojim nisam trebala. Tipicno zensko razmisljanje (nikada ne mogu biti premrsava).
Zapravo mi je ovaj net dao uvid u jednu nepresusnu riznicu neogranicenosti. Mozes napraviti myspace, pticicu, trosjed, facebook, msn, icq, blog, bloger, stranicu web, otvorit mail na yahoo, g-mail, net.hr..
Ima toga mnogo. I previse zapravo.
Pa, moram reci da sam napravila sve gore navedeno osim facebooka i gmail adrese:).
Ne, nije mi zao. Naucila sam da nije dobro boraviti u snovima i zaboraviti zivjeti.
Uglavnom se vracam pisanju knjige, izlascima (hm...), kuhanju, slikanju, plesanju, rolanju, zivotu. Onom vanjskom, onom koji ce brzo proci ako si samo u ovom virtualnom. Ali necu zaboraviti ni svoje net prijatelje. Ne ove koje stvarno volim. Imate moj broj moba.. imam i ja vase brojeve, pa.
Dalje, blog cu pisati samo jednom tjednom (petkom) i tada cu vam ostavljat komentare. Nemojte se ljutiti, to je za moje psihofizicko zdravlje nuzno.
Marija mi je rekla: Ne Niki, ne postoji lijek.
ja: Ali, zar je to gora ovisnost od badema?
Marija: Da, mnogo gora.
ja: Ja cu pokusati
I da, zaista cu pokusati.
I ovaj, molim sve one koji nisu neka procitaju prethodni post, bas mi se svida.
Braco, seka te voli:)
Post je objavljen 23.03.2008. u 11:29 sati.