Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/palomina

Marketing

Samo Tvoja Ljubav, Bože!

Uskrsno jutro je. Upravo se ustadoh, te po tradiciji odlazim spremiti uskrsni doručak. Običaji se ne smiju zaboraviti... jer, neki kažu: bolje da nestane selo nego običaji... (ovo je rečenica za raspravu, ali neću sada raspravljati).

Trebam još uresiti košaru koju ću nositi u crkvu na blagoslov za sat i pol vremena. U košaru se stavljaju pisanice (neki prakticiraju stavljati i oljuštene), jedna ili više sirnica, a ovisno o želji neke domaćice stavljaju u košaru šunku. Osobno, na blagoslov nosim pisanice i sirnicu.

Odmalena sam se s posebnom radošću trudila ukrašavati uskrsnu košaru s bakom i majkom. Sada to radim sama, za svoju mladu obitelj.

U posljednjih nekoliko godina primjećujem sve češće da se različite dekorirane pisanice stavljaju na granu, nešto slično kao kada se za Božić ukrašava drvce. Svidjelo mi se to kada sam lani za Uskrs vidjela u jednoj obitelji, kojoj sam bila u posjeti. Ove godine sam i ja to učinila; ne zbog pomodarstva, već sam htjela da mi dnevni boravak ima taj, relativno novi simbol: grana ubrana i urešena pisanicama. Pišem *relativno novi* jer je ovaj običaj dekoriranja grane šarenim pisanicama u nekim krajevima duže vremensko razdoblje, a ponegdje je to tek odavno postalo in.

Moje mišljenje je ipak da bismo, osim vanjskih simbola Uskrsa, trebali i dušu pripremiti za ovaj blagdan.

Isto tako, smatram da bismo našu ljudskost trebali pokazivati kroz cijelu godinu, a ne samo prigodno, isticati humanost 2 puta godišnje...

Ali, tko sam ja da nekome određujem i preporučam?! Samo znam da bih i ja, osobno, trebala više od sebe davati, ali ne samo davati u materijalnom smislu, već i plemenitošću i kroz dobra djela, jer primamo onoliko koliko dajemo.

Ovo davanje i darivanje ne mora biti mnogo. Samo jedan osmjeh, jedna topla ljudska gesta, jedna pružena ruka u nevolji - znače u pravom trenutku i na pravom mjestu - više od novčane ili neke druge materijalne pomoći.

*Za kraj, napisat ću nekoliko stihova meni vrlo drage pjesme koju mladi rado pjevaju uz gitaru, pa čak i na svetoj misi. Naslov pjesme je ujedno i naslov ovog posta:*


Lutao sam ovim svijetom
Sam cilja i bez nade...

Umoran od svojih rana
Umoran od svih lutanja...

Nije bilo prijatelja
Nije bilo nikog...

Ruku da mi pruži
Sa mnom bol da podijeli...

Sve dok me
Tvoja Ljubav, Bože,
Nije dotakla...

Sve dok mi
Svjetlost Tvoja
Nije sve moje
Rastjerala tmine...

Samo Tvoja Ljubav može
Učiniti da sve procvjeta...

Samo Tvoja Ljubav može
Upaliti nova svijetla...
Samo Tvoja Ljubav, Bože!







Post je objavljen 23.03.2008. u 06:33 sati.