danas čitajući na jednom blogu o iskazivanju osječaja , potaknulo me da i ja nešto napišem jer mislim da imam slična razmišljanja kao
i autor na tom blogu.........
,
Nikako da se otmem dojmu da možda stvarno pretjerujem, tim svojim iskrenim razmišljanjima i kazivanjima.
Ako kažem nekome da je drag , drag kao prijatelj, prijateljica imam osječaj da to ne prolazi kod nekih ljudi,
Neznam da li da,osudim sebe što pokazujem prema van sve svoje osječaje, prema dragim osobama.koje smatram prijateljima
a, da ne izazovem nevolje,, da se ne shvati potpuno krivo,.pogotovo ako su nježnijeg spola.
Kao da je to što nekog smatraš dragim , toliko bogohulno da se to nesmije izgovoriti, ako ti je netko drag to za mene znači da ga poštujem, cijenim, i smatram drago viđenom osobom, da se dobro i ugodno osječam u takovom društvu.
Zar nije preljepo da ima što više dragih osoba u svakom od nas, zar nije nešto što čini svijet ljepšim , boljim, ako se iskazuje toplina, ljubav, bila prava , ili prijateljska. to nas čini ljudima, ne treba se osuđivati osječaji več samo i samo djela.
Osječaji se gaje kao cvijeće, zaljeva dohranjuje, njeguje i tada je rezulatat je prekrasan, djela su trenutak, koji mogu biti stvarno i neugodna, ali osječaji ,, nisu neugoda, pogotovo iskreno iskazani u vidu prijatelstva, poštovanja,ili ljubavi.
Istina i to može postati neugoda , ako to dolazi od osobe koja ti jednostavno nije simpatična, ili ugodna, onda to može postati teret, i stvarno neugoda. i o tome treba stvarno voditi računa onaj(kao ja) tko se razbacuje iskazivaanjem osječajima pa makar bili plemeniti ,
isreni i bez skrivenih namjera.
Post je objavljen 22.03.2008. u 10:01 sati.