sadržaj: stage 01 - pokušavajući otvoriti vrata stage 02 - reci im da griješe stage 03 - novi život kuca na vrata stage 04 - snovi se ne ispunjavaju svima stage 05 - koje su šanse... stage 06 - dokaz da smo ljudi stage 07 - spoznaja!
stage 03 - novi život kuca na vrata
_________Kiša još uvijek pada. Već drugi dan. Dugi drugi dan. Dosadno je. Ljude neće van, ne žele pokisnuti. Nitko ništa ne radi, nitko ništa ne govori. Tmurno vrijeme probudilo je tmurno raspoloženje u stanovnicima. Marko obuće jaknu, stavi Knjigu u torbu i izađe van. Nema nikoga kod njega kući, nitko ga neće pokušati zaustaviti. Pokvareno se smješkao. Sada može učiniti što god želi, jer ima svoju sudbinu u ruksaku na leđima. Došao je u robnu kući. Sjeo na klupu i počeo pisati u knjigu. Taman kada ju je zatvorio do njega dolazi menadžer:
_____ -Čestitam, gospodine! Počasni ste kupac, imate pravo odabrati artikle u vrijednosti od tisuću kuna i dobiti ih potpuno besplatno!
_________ Njih dvojica se rukuju, menadžer mu da poklon bon za tu prigodu i ode. Dečko protrlja ruke. Idemo u besplatni shoping! No, čak i prije nego je ušao iu veliku supermarket, osjeti ruku na ramenu. Hladna ruka. Okrene se hitro. Ah, to je samo Klara.
_____ -To je znači tvoja sreća? Besplatne stvari u trgovini. Vidim da se smješkaš. To je dobro.
Marko ju je zbunjeno pogledao. Usne su mu drhtale. Kakva sreća? Samo je htio besplatne cigarete, a kada je već tu - još pokoji artikl. Ionako nema baš novaca, starci su ga stavili na tanki led jer stalno radi gluposti. Ovo nije zbog njegove sreće, ovo je zbog njegove potrebe.
_____ -Nije...ovo nije...
_____ -Idem sada! Imam još posla. Ali pazim na tebe, i na Knjigu naravno. Vidjet ćemo se još. Uživaj! - kaže ona i hitrim korakom istrči van, na kišu.
Izgledala je sretno na kiši. Podigla je ruke i glavu gore i gladala kako pljušti. Zatim otrči prema centru grada. Marko je... bio čudan. Nije se mogao pomaknuti pokraj nje. I kako to da ona izgleda tako veselo uvijek, čak i kada je vani, na hladnoj kiši. On drmne glavom lijevo-desno i ode u supermarket.
_________ Bljesne mu pred očima i sjeti se jednoga detalja iz svog djetinjstva. Išao je sa mjajkom u grad. I iznenada je počela padati kiša. marko se otrgnuo od majčine ruke i počeo veselo trčati po kiši. Volio je kiši. Tako je ugodno, kapi padaju po licu i rukama, nježno ga udaraju. Pljuštalo je. Majka je vikala na njega da se sklone negdje, ali dečkić nije slušao. Trčao je... baš kao Klara maloprije. Smijao se i anđeoskim licem pogledao majku. Ona više nije ni riječi rekla, nije ništa mogla reći kada ga je vidjela tako veselog. Jednostavna stvar, kao kiša...
_________ Opet mu bljesne pred očima. Stajao je pred policom sa cigaretama. Namjestio je ljutito lice. Okrenio se i izašao polako iz robne kuće van, na kišu. Stajao je mirno. Pogledao je gore, mirno. Kiša je još uvijek bijesno padala, mirno. Ljudi su iz zaklona, iz automobila, ispod kišobrana, iz robne kuće - gledali ga i ogovarali. Vikali mu da se sklone u zaklon. Savjetovali kako nebi dobio prehladu. „Brinuli“ su se o njemu. Nije ih slušao. Samo je zatvorio oči i zamišljao nešto. Razmišljao o nečemu. Kiša se više nije čula, i više ju nije osjetio na licu. Ništa više nije bilo oko njega. Uistinu je postalo mirno.
_____ -Kako... je sve ovako završilo...? - tiho je sam sebe upitao.
_________ Gore na vrhu zgrade sjedila je Klara i gledala je dolje, prema Marku. Smijala se, tako iskreno da su joj se oči zasuzile. Toga trena vjerovala je da za njega još uvijek ima nade, da bude ono što je uvijek htio biti. Njegov san nije da bude astronaut, pilot, da bude policajac ili neko drugo određeno zvanje. Njegov san je bio puno jednostavniji, a ipak puno složeniji za ostvariti.
_____ -Kada narastem želim biti..., - zastao je mali Marko, ljutito je gledao svoje roditelje u kutu učionice.
Danas su govorili pred razredom i učiteljicom što bi željeli biti kada narastu. I roditelji djece su tu da ih poslušaju. Sada je na Marku red. A njega roditelji niti ne slušaju. Bave se svojim poslom. Nešto rade što je važnije?
_____ -Želim biti bolja osoba nego mama i tata! - bjesnim i glasnim glasom je rekao.
Klara je još uvijek gledala dolje. Taj dječak je imao tako teško djetinjstvo, nikada nije imao nikoga pokraj sebe. Živio je siromašno, ali siromašno emocijama. Roditelji su mu pružali sve osim toga, najvažnije stvari. Ustala se. htjela je skočiti dolje do Marka i reći mu nešto. Zastala je...
_________ Auto je prošao brzo pokraj Marka i poprskao ga. Već jako ljutit, Marko je odmah izvadio Knjigu i pisao nešto.
_____ „Marko je gledao kako se auto koji ga je poprskao kliže po mokroj cesti i zabija u stup...“
I uistinu, pri toj brzini, automobil se počeo okreteti po cesti i zabije se u stup. Bijesni dječak otrese nogu i okrene se u drugu stranu. Par ljudi je istrčalo van da vidi što je s vozačem u autu.Je li živ? Što se dogodilo? Samo par ljudi je izašlo, ostali su gledali iznutra, gdje ne pada kiša. A Marko je hodao u drugom smjeru. Glava mu je bila pognuta.
_____ -Nesreća! Automobilska nesreća!? - Klara je gore vikala.
I njega nije ni briga što je sa vozačem. On se samo okrenio i otišao svojim putem. Kako je ogorčen, kako mu je duša postala tako crna u trenu. Kiša je padala još jače. Nebo je plakalo još snažnije. Nije više mirno. Čuju se sirene po gradu. Ispred robne kuće se pravi gužva. Iz automobila se dimi. Promet je tamo zaustavljen.
_________ Ušao je u školu. Iako je već prošlo prva dva školska sata, on uđe u svoj razred pod odmorom i sjedne na mjesto. Bio je potpuno mokar, potpuno pokisao. Stavio je ruksak na stol. Ostali su ga čudno i prestrašeno gledali. Nisi mu prilazili. Nisu ga niti direktno gledali. Ogovarali su ga. Nije ga bilo briga. Okrenio se i gledao kroz prozor. Nema on pravih prijatelja u tom razredu. Samo oni koji su tu kada nešto trebaju, samo oni koji se žele zabavljati - a Marko zna gdje je zabava. Klara je ušla u razred. Ona je pak bila potpuno suha. I jako privlačna. Muški dio razreda odmah je skočio do nje. Ona ih odmakne i sjedne do Marka. On ju na tren ili dva pogleda i skrene pogled.
_____ -Žao ti je?
_____ -Što hoćeš!? - drsko joj je odgovorio.
Razred je začuđeno gledao u njih dvoje. Tko je ta prekrasna djevojka i zašto razgovara s tim ološem?? Maloprije, Klara je gajila nadu u tog dečka i sada se ovo događa. Posegula je za njegovim ruksakom. Još uvijek... duboko u sebi, vjerovala je u njega. Ne znam zašto, ali nije htjela dignuti ruke od njega. Otvorila je debelu, laganu knjigu i pročitala zadnji njegov upis:
„Marko je gledao kako se auto koji ga je poprskao kliže po mokroj cesti i zabija u stup, i čuo je kako je vozač neozlijeđen i osiguranje mu pokriva cijelu štetu.“
_________ Nasmijala se opet. Bacila je knjigu na stol, ustala se i zagrlila ga. odjeća mu se potpuno osušila tada. A on... podigao je pogled. Osjetio je njezine tople ruke oko sebe. Ne zna, jeli to ona učinila, ili se njemu samo učinilo - ali vrijeme je tada počelo sporije teći. Vidio je svaku kapljicu kako pada kroz prozor. Čuo je svaki riječ, svaku izduženu riječ u razredu.
_________ Zvonilo je! Profesorica uđe u razred. Klara pusti Marka i krene van razreda. Cijeli razred, uključujući i profesoricu, su ju gledali. On stane na vratim i okrene se. Marko se isto okrene prema njoj. Imao je... čudan izraz na licu. Možda - možda je to njegovo sretno lice? Smješak na njegovom licu? Ona ode van. On ostane sjediti na svom mjestu.
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Samo dio nas... jedan maleni djelić, ali onaj iskreni (srce), želi se vratiti natrag. Samo taj dio, onaj koji ignoriramo, jer moramo ignorirati, jer želimo preživjeti, taj maleni dio želi vidjeti to svijetlo opet. Čak i ako te ubije, čak i ako te pregazi, čak i ako te baci natrag. Taj dio, srce, nećemo slušati danas. Niti sutra... Zatvorit ćemo oči i zamisliti, još jednom... zamislit ćemo kakav je to osjećaj! (for XXXXX XXXX...) :::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
nastavit će se (snovi se ne ispunjavaju svima)....