photo by flickr
oh, kako dugo rasipali smo dane
varajući sebe,
Jedini.
prišli bismo korak bliže, ustuknuli dva koraka
bojeći se istini pogledati
u lice.
pogledi bi nam se sreli i takli
a mi bismo uplašeno uzmakli.
oh, kako rastrošno trošili smo dane
trenutke i godine razbacivali,
Jedini.
sad dragocjen nam je dan svaki,
do svakog dragocjenog trenutka
nam je stalo.
sad strah nas je, Ljubljeni ...
... da tako ih je malo.
na vratima me grčevito u naručje stiščeš, ljubiš me i šapćeš:
opet sam tu, u trenu ...
grčevito hvatam ovratnik Tvog kaputa
dok ljubim Te, na odlasku.
opet si tu, u trenu,
šapnem.
srce mi se zgrči
a prsti ovratnik puste.
i pustim Te da odeš ...
... i čekam Te
da se vratiš.
Post je objavljen 03.04.2008. u 00:11 sati.