Naravno da nisam imao nikakvih iluzija u pogledu mogućeg prihvaćanja mojih (i drugih oporbenih) amandmana na Državni proračun, no ipak sam smatrao opravdanim ponoviti amandmane i pitanja koja sam postavio i prošloj Sanaderovoj Vladi. Naprosto zato da se vidi s koliko nemara, nebrige i potpune nezainteresiranosti ova Vlada gleda na jedan od deset najvećih gradova u Hrvatskoj, koji je toliko pretrpio i u ratu i u tranziciji. Ni para ni muzike. I dok se u drugim gradovima investiraju milijarde, u Sisku muk i tek pokoji trgovački centar. Bilo mi je tužno gledati moje kolege Ivanku Roksandić (uz to i članicu poglavarstva Grada) i stranačkog joj kolegu Šanteka, te ubogu Marijanu Petir iz HSS-a koji su ponizno glasali protiv svakog amandmana koji sam podnio za dobrobit našeg grada i kraja. Pa pogledajte kako je to izgledalo poprilici.
Pasarela u Capragu
Novi most preko Kupe
Novi Odranski most i pristupna cesta za autocestu Sisak-Zagreb
Izgradnja kanalizacijskog sustava u Sisku
Izgradnja nove zgrade Policijske uprave u Sisku
Slično su završili i na identičan način odbijeni i moji amandmani za osiguranje početka obnove povijesne zgrade ZAVNOH-a u Topuskom, osiguranje novog modela financiranja razminiranja i povećanje mirovina borcima NOR-a za deset posto.
Neka ostane zabilježeno i neka se pamti. Makar neki kažu da mi ne pamtimo duže od šest mjeseci.
Post je objavljen 21.03.2008. u 01:44 sati.