Pregled posta

Razmatranje uz Veliki četvrtak

Razmatraj kako je neiscrpivo vrelo ljubavi Srce Isusovo. Sjeti se kolike ti je dokaze najplemenitije ljubavi Isus za života Svoga davao, ali na kraju života daje ti dokaz nad sve ostale dokaze. Dokaz najnoviji, najsjajniji, najveći, "ljubio je do kraja" (Iv 13,1). Što nam je dakle dao? O, tko će to ikada moći iskazati? Poklonio nam je dar koji nas sjeća na sve ostale i uključuje ih u sebi, dar koji sve ostale usavršuje i povećava te ih čini osobnim za sve vjernike svega svijeta i to za sve vjekove! Poklanja nam na dar Svoje pravo tijelo i Svoju pravu krv sjedinjenu s dušom i Božanstvom. Dar u kojemu nam isti darovatelj daje samoga sebe i postaje našim darom. – Ali što je Isus namjeravao kad je Samoga Sebe nama poklonio? Namjeravao je da može tim načinom bitno i osobno među nama ostati, da može osobno obavljati najslađe i najkorisnije čine učitelja, liječnika, pastira, prijatelja, oca, tješitelja, spasitelja, posvetitelja duša naših. Ali, još nije dosta. Dao nam se je također za hranu, da uzmogne postati jedno s nama, živjeti u nama i činiti, da mi živimo po Njemu: „tko jede mene, živjet će po meni.“ (Iv 6, 58)

Ali kada, u kojim okolnostima nam je ove dokaze nježne, plemenite, prekomjerne ljubavi Svoje dao? „U noći, u kojoj bijaše predan“ (1 Kor 11, 23). U prisutnosti Jude, koji je crno Bogu mrsko izdajstvo u srcu već zasnovao kojim sramotnim načinom da ga pogubi. Pa zašto čini Isus tolika čudesa, da ostane u svijetu koji Ga mrzi? Zašto je ovaj sakrament ljubavi utemeljio? O, da zadovolji neizmjernoj želji Svoga Srca, te se uzmogne naslađivati boraveći među sinovima čovječjim, koji su u svijetu, ali nisu od svijeta: „pošto je ljubio Svoje, koji su bili u svijetu“ (Iv 13, 5). Isus je onda mislio na malešni broj odabranika Svojih.
Ali dragi moj Isuse, zar ne vidiš hladnoće, nehajnosti, nezahvalnosti, koje ćeš i među nama umjesto naslada Svojih naći? Vidim; gledao sam ih sve, svaku na po se, o parale su mi Srce! Ali mnoge vode ne mogoše ugasiti ljubavi. – Zajedno sam htio da podučim tebe, kako ti valja plemenitom ljubavlju sažalijevati, podnositi, dobročinstvima obasipati također nezahvalnike i one koji ti dosađuju, koji te progone.

Je li takva ljubav tvoja, o dušo Bogu posvećena? Nastojiš li da u tvom životu svijetli ova svjetlost i osjeća se žar one vatre, koja se je od Srca Isusova zapalila u srcu tvome?

(A. Boissieu, "Razmatranja...", 4. svezak, 1897.god.)

Post je objavljen 20.03.2008. u 21:31 sati.