Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ledefi1234

Marketing

Ovo sam procitao na netu i ostao jako zbunjen...

- malo sam se glupirao po netu i slučajno naletio na priču jednog lika koja me totalno zbunila i natjerala na razmišljanje...Uglavnom kopirao sam vam cijelu priču i mislim da ju trebate procitati.. Radi se o nekom liku koji je tek nakon majčine smrti skužio šta mu je ona u životu sve dala...

PRIČA TOG ČOVJEKA:
Moja je majka imala samo jedno oko. Mrzio sam je… Za mene je to bila prava sramota.Kuhala je učenicima i učiteljima kako bi prehranila obitelj. Jednog mi je dana u školi prišla kako bi me pozdravila. Bilo me je tako sram! Zašto mi je to napravila?! Dobacio sam joj pogled prepun mržnje i otrčao. Idućeg dana svi su me prijatelji iz razreda zezali: 'Ha, ha, ha, tvoja mama ima samo jedno oko!' Želio sam da se zemlja otvori i proguta me! Želio sam da mama nestane! Kad sam došao kući, rekao sam joj: 'Zbog tebe mi se svi smiju! Zašto jednostavno ne umreš!?'

Mama mi nije ništa prigovorila. A ja nisam zastao ni na trenutak da bih razmislio o onome što sam upravo rekao! Bio sam prepun bijesa. Želio sam da ode iz naše kuće i da nemam više ništa s njom. Zato sam učio kao mahnit i dobio priliku da odem studirati u inozemstvo. Potom sam se oženio i kupio vlastitu kuću te dobio djecu. Bio sam zadovoljan svojim životom, djecom i karijerom.

A onda, jednog dana mi je majka došla u posjet. Nije me vidjela godinama, a nikad nije ni upoznala svoje unuke. Kad su je djeca vidjela na vratima, počela su se smijati, a ja sam vikao na nju jer je došla tako nenajavljeno. Derao sam se: 'Kako se usuđuješ dolaziti u moju kuću i plašiti moju djecu?! Odlazi, odmah!' A majka je samo tiho rekla: 'O, oprosti, izgleda da sam pogriješila adresu.' I nestala mi je iz vida.

Jednog dana sam otišao u rodno mjesto zbog proslave godišnjice mature. Iz znatiželje sam otišao u stari kvart i pitao susjede što je s njom. Rekli su mi da je umrla. Nisam ispustio ni suzu. Potom su mi dali pismo koje je prije smrti ostavila za mene.

'Najdraži sine!

Mislim na tebe cijelo vrijeme. Žao mi je što sam ti došla u kuću i preplašila djecu. Žao mi je što sam za tebe bila sramota cijelo vrijeme tvog djetinjstva i odrastanja. Znaš, kad si bio malen, nastradao si u jednoj nesreći i ostao bez oka. Nisam te mogla takvog gledati, da odrastaš s jednim okom. Zato sam ti dala svoje. Bila sam tako ponosna na svog sina koji vidi cijeli svijet i za sebe i za mene.

Volim te,

tvoja mama.'

Post je objavljen 20.03.2008. u 15:03 sati.