gospodin lunatik pucketa po granju
krhkom po tlu šupljem da ne zna
hoće li utonuti
luna šapuće tik tik tak
sad je čas
baci granu
poletjet će x
i dokrckati je natrag
topla x punih žila
ne
to samo je njegova kosa
a staza prekasna
u ove skliske sate
gospodin lunatik približava se mostu
tako je osvijetljen da ne zna
želi li ga ugasiti
luna vuče tik tik tak
sad je čas
zasmetaj ljubavnicima
na ogradi od svjetleće paučine
nek’ padnu u vodu
voljeni voljena vode
ne
okusiti ih ne može
samo odraz
što korača brže od njega zamreškati
gospodin lunatik šljapka pokraj rijeke
tako je spora da ne zna
u kojem se pravcu ljulja
luna je zaronila tik ti...
sad je čas
nitko ga ne vidi
ući će polako u gusto crnilo
i ostati tamo razmjehuren
gusta crna rupa
ne
to samo je odraz šume
a mazilo preplitko
za debeli potplat da uroni
gospodin lunatik nije čak ni lunatik
samo je dies lunae udario u njegov tik
Post je objavljen 20.03.2008. u 12:05 sati.