Ovako si ti nama Stelice pisala čestitke za Uskrs:
još u vrtiću:
A ovako kad si već znala sama pisati:
svojoj seki:
mami:
tati:
i obje bake su dobile svoje čestitke, ne znam gdje su im...jesu li ih uspjele sačuvati.....
Draga moja Stelice,
stalno si se ispričavala, i uvijek ti je bilo žao što si mislila da si negdje pretjerala ili pogriješila. A mi se nikada nismo na tebe ljutili, pa ti si bila samo zaigrano dijete.
Sjećam se da sam ja plakala kada si mi dala čestitku. Ti si samo spustila svoju lijepu glavicu, a ja sam te čvrsto zagrlila.
I takva si bila prema svima, uvijek si pazila da nekog ne povrijediš. Pa kako si tako mala sve to znala? Što je to u tebi bilo? Znam da si znala koliko si voljena, a ti si to htjela vraćati. Imala si ljubavi za sve. Ljubavi moja, nema te riječi kojom bi opisala ovaj užas u mojoj duši što moram živjeti bez tebe. Bez tvog života.
Zovem te milena moja, zovem te na glas često. A odgovora nema. Nigdje tvog glasića više nema, nema tvojih toplih, sretnih očiju, tvog zagrljaja.
Milena moja, milijune suza sam već isplakala, a ništa ne vrijedi. Nema te i više te nikada neće biti kraj mene. Stelice moja. Volim te. Volim te. Volim te.
Svim dragim ljudima koji posjećuju ovaj Stelin spomenar, a koji slave blagdan Uskrsa, želim mir i ljubav u srcu i u životu.
Post je objavljen 21.03.2008. u 00:05 sati.