Znan jučera san post napisala, a danas opet...
Ali morala san ova pisma mi je već par dana u glavi a nisam se mogla sititi koja je i jučer mi je prijateljica rekla...
Neznan zbog čega san se sitila, možda zbog svega što sam pisalai onog ''Stare rane opet peku''
možda ali i prije mi je bila lipa nisam ju sto godina čula možda i zbog toga.....
Samo se ja pitam jeli i u mom slučaju tako, ali ne razbijam previše glavu s tim...
Uglavnom pisma je prilipa... Možda svi vi imate pravo ali virujte kako bi se vi osjećali da vama neko to reće... A još ja.... i moji filmovi...uvik me pucaju iako pokušavam da ne...
Malo sam se prominila prema njemu, postala sam ''veselija osoba'' nego što sam inače...
JA se uvik smijem jedino kad sam u depresiji onda ne ali sa ću se provati i onda, samo moraam biti jaka...
Mislim da sam već previše napisala ako ko nešto ne razumi neka u kometarima napiše ja ću odgovoriti.....
Ne pitaj me noćas ništa,
Pusti me da šutim,
Ja noćas trebam mir.
Stare rane opet peku,
Moje bitke dalje teku,
Dušo, ti nemaš ništa s tim.
Sa tvojeg izvora
Moja se duša napila,
Žedna tvojih godina
I sada mamurna
Pita gdje je utjeha,
Gdje je mladost nestala.
Idu dani, ja ih pratim,
Ponekad do tebe svratim,
Dušo, tražim zaborav.
Molim sate da se vrate,
Tragovima njenim hodam
Tiho, kao da je tu.
Sve još miriše na nju,
I dan, i jutro što će doć',
Nakon ove noći,
Noći bez sna.
I dvjesto godina
Da ih brojim u samoći
Otkako je otišla.
U mojim venama
Još je njenog otrova,
Još je doza prejaka,
A tebe ljubim
Da ne poludim,
Da zaboravim!
Sve još miriše na nju,
I dan, i jutro što će doć',
Nakon ove noći,
Noći bez sna.
I dvjesto godina
Da ih brojim u samoći
Otkako je otišla.
Sa tvojeg izvora
Moja se duša napila,
Žedna tvojih godina
I sada mamurna
Pita gdje je utjeha,
Gdje je mladost nestala.
U mojim venama
Još je njenog otrova,
Još je doza prejaka,
A tebe ljubim
Da ne poludim,
Samo da zaboravim!
Post je objavljen 18.03.2008. u 10:20 sati.