Marketing
Nakon dugo vremena...
Puno je vremena proslo od mojeg zadnjeg posta. Nisam pisao jer stvarno nije bilo vremena.
Dozivio sam jednu ruznu epizodu radeci za kinesku kompaniju. Nakon toga doma na godisnji i sad sam opet u Alziru. Trenutno provodim dane na jednoj busotini u vlasnistvu spanjolske kompanije.
Ovaj put necu nastaviti s ruskom epizodom nego s opisom kineske epizode.
Nikad nisam bio rasist, ali nakon 10 dana okruzen Kinezima, svrstao sam Kinu na broj 1 najgorih drzava. Nacin na koji se ponasaju prema ljudima i prema svemu sto nije kinesko je zastrasujuci.
Iako su jos od prosle godine kruzile price o stravi i uzasu koji nas ceka kod Kineza, nitko bas nije vjerovao trac pricama. Posao ko i svaki drugi. Priprema, skupljanje opreme, papira i ljudi. Na kraju je ispalo da na taj posao salju "Dream Team". Ekipu sastavljenu od stranaca iz cijelog svijeta s pregrst iskustva.
Hm, nesto je trulo u zraku jer nikad bas nikad sefovi ne salju takve timove.
CNPC Dream Team
Od lijeva na desno: S.G. (Hrvatska), Anis (Tunis), Doss (Kazakstan), Roger N."Big Boss" (Norveska), Che Yi (Kina), Hasanin (Pakistan), Nizar (Tunis), Hani (Tunis), Darwing (Venezuela)
Ostala ekipa vec je bila kod Kinezima.
Put je protekao u mirnoj voznji. Prvi put da smo na posao isli automobilima. Kinezima je bilo preskupo izravnati par dina i napraviti aerodrom.
Dolaskom na busotinu jos uvijek je vladalo dobro raspolozenje, iako nam se toranj nije svidao.
Nakon par dana, pocela je nocna mora. Kao u zoni sumraka soba se pocela smanjivati, a miljarde muha opsjedale sve prozore i vrata. Hrana je bila uzasna. Kad dobite juhu u zdjeli, a unutra plivacki miting Sjeverne Sahare. Bas je pocelo finale.
Nasa mala soba. Cetiri covjeka u sobi, osam ljudi na jedan WC i tus."Velikom sefu" mrak je pao na oci cim je legaou svoj krevet.
No to nije bilo sve. Cim se zakoracilo u kupaonicu, imalo se sta za vidjeti.
Mjesto za umivanje, pranje zubi i jos kojesta.
Pod nas svagdasnji. Cist ko suza...
Ono crno u kutu je samo djelic ekipa koja je bila svakog dana s nama.
Hm.... bez komentara.
Kako je jedino sredstvo rjesavanja bio bojni otrov iz Alzirsko-Francuskog rata, svaki dan jedna je osoba bila zaduzena da pocisti muhe iz soba i kupaonice.
Sef u akciji!!!
Sef u akciji 2....
Zavrsni napad...
Kako nije bilo normalne praonice rublja, nego smo vecinu stvari morali prati rucno, obicno je za perilicu rublja sluzio umivaonik, a za susenje soba.
Cak i ljudi iz visoko razvijenih zemalja u takvim situacijama nauce nesto novo.
Jedina svjetla tocka bila je nasa kabina s telefonom i internet vezom. Iako to nije dugo trajalo. Ubrzo je posao otkazan i mi smo ostali bez veze. Oprema je otisla dalje, a ljudi su ostali cekati vojnu pratnju. Citava 3 dana zatvoreni u sobi 3x3. Jedina hrana bile su zitarice, voda i 0.5l vodke.
Ako netko treba natjecatelje za koji show mi se javljamo.
Pozdrav iz Alzira!
Sretno!
Post je objavljen 18.03.2008. u 09:43 sati.