Marketing
The show must go on
Oni ćute moju usamljenost
Ti nestašni mali patuljci.
Tamo daleko, dolje u publici.
Kad kažem nešto pametnog, oni plješću.
Divno je ovdje na pozornici,
povremeno proviriti iza baršunastog zastora
Osupnuti publiku svojom promoćudnosti
I kad me guši,
ova prokleta želja za slobodom
Želja da prekinem sa svim ovim, svim ovim lažima
Oni me opet pljeskom dozovu k sebi
I objasne mi da je bolje prepustiti se
ne tražiti ono dublje
Ostati zadovoljan, ovim što imaš.
Divno je na pozornici.
Patuljci su uvijek ovdje za tebe.
Svi mi imamo svoj tekst,
pitanje je samo tko nam ga osmišlja?
Koju ulogu sada glumim?
Post je objavljen 17.03.2008. u 20:50 sati.