Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/crymeariver

Marketing


Baby when we're together, doing things that we love, every time you're near I feel like I'm in heaven…I don't want to let go, I just need you to know, I don't wanna run away, baby you're the one I need tonight….Now I need to hold you tight…

«Aha, jedva čekam da te vidim…» pričala je… Sjedila je sa slušalicom u rukama, sklupčana na kauču i smiješkom na licu. Pričala je s njim… Već se dugo nisu vidjeli i stvarno joj je već počeo previše nedostajati…Kad je odlazio nije znao na koliko odlazi tako da je rastanak s tim bio još teži… Svaki dan se u sebi nadala da će je nazvati i reći da dolazi. Napokon, napokon je dočekala taj dan. Dolazi, dolazi sutra! Pa nije bolju vijest čula već odavno… Završili su razgovor, ali ona je ostala na istom mjestu. Razmišljala je o vremenu koje je prošlo, o njima, i o njoj bez njega… Bilo joj je zaista teško ovih godinu dana, ni sama ne zna kako je izdržala… Mislila je što će prvo napraviti kad ga ugleda… Ah, o tome sutra… Otišla je spavati, ali ujutro već oko 7 h netko je pozvonio. Ona je već bila ustala jer nije mogla spavati. On nije, rekao je da neće prije 17 h… Bezvoljno se odvukla do vrata misleći da je netko od susjeda opet želi gnjaviti… otvarajući vrata držala je šalicu kave u ruci. Otvorila je vrata i stala. On! Stajao je na vratima i gledao je svojim plavim očima s velikim osmjehom na licu. Ona je samo ispustila šalicu iz ruke i bacila mu se u zagrljaj. To nije bio običan zagrljaj. U tom su zagrljaju bili svi njeni osjećaji, sve njene emocije, sve! Držala ga je tako neko vrijeme naslonjena na njega, dok on nije tiho šapnuo «Ne brini, nigdje više ne idem. Sad sam samo tvoj.»… Lagano je popustila zagrljaj… Ušli su u stan i čim je zatvorila vrata on ju je poljubio. Poljubio ju je tako strasno, tako lijepo, tako nježno. Kao i njen zagrljaj i njegov je poljubac sadržavao sve njegove osjećaje. Tada su tek shvatili koliko su nedostajali jedno drugom, koliko su toga propustili, koliko su se zapravo voljeli… Tada su shvatili da im je mjesto jedno uz drugo. Bez riječi su znali što ono drugo misli. Voljeli su se i to je bilo dovoljno… Stajali su tako i gledali se. Znali su. I jedno i drugo. Ovo je zauvijek.

…I just wanna die in your arms….




Post je objavljen 17.03.2008. u 14:38 sati.