Posrani Govnije Tvrdi i njegov tetak Posrani Govnije VIII koji je sve svoje žene zadužio svakodnevnim stoličenjem u gače i tako ih prerano otjerao u grob, šetali su šumom polivenom visibabababama.
Bila je zima no drčni hrčak tvrdio je da je jesen i da pazim što pričam uokolo jer će mi sjebati san o živom hrčku u šarenoj krletci i oduzeti si život kotačem nalik pili, a ne onim plastičnim po kojem glodavac u nedogled i bespotrebno trči.
Posrani Govnije Tvrdi i njegov tetak Posrani Govnije VIII koji je svoje žene… nek' se jebu.
Sreo sam ih jednog proljetnog dana unatoč hrčku, koji je tvrdio ono što ste maloprije čuli, i meni koji sam pun nelogičnosti i nedosljednosti.
Bio bi to uobičajeni susret pun predrasuda, uštogljenosti i na dmudrivanja da netko od nas trojice nije bio primitivni glupan bez predrasuda.
Jesam li to ja koji se svakodnevno zamišljam kao kreten s prstom u nosu kako čitam psalme psima ili netko od dvojice rođaka Govnija na meni je da prosudim, a na vama da odjebete.
Bit ću prigodan i u ovoj prigodi napraviti dijalog.
«Jesam dakle smrdi!», Govnije.
«Što učini, ni vešmašina neće oprati!», Govnije i njegove pokojne žene.
«Mogao si barem pričekati rijeku ispod mosta na rijeci Kwai. Tamo ima masnih riba», Ja.
«Što imaš za sadašnjost ne odgađaj za sutra jer ćeš eksplodirati», Govnije nećak.
«Jedna ruka, a u ruci puteni čep, zabij mu u šupak, al' prije mu podigni rep», Govnije etcetera.
Tu smo se stali smijati, oni više nego ja, jer stao sam u lokvu.
Onakvu kakvu uzrokuje dijareja.
Govorio je moj hrčak, uvijek i bez nade da će prestati osim ako ga našopam petardama, da nam je životni put popločan govnima i ako zagrizemo jedno neka ga i doručkujemo, barem nas neće iznenaditi drugo.
O proljevu ni spomena.
Život nam je pun prepreka. Od 6 i nešto milijardi ljudi na Zemlji, možda je dvadesetak tisuća onih koji preskaču prepone, uključujući i one na tri tisuće s preprekama, a ostali nisu ti kloakani pa se kod prepreke zaustave seru li ga seru.
«Prvo skoči pa reci hop», govnije.
«Prvo pozovi zeca na večeru pa ga na ražnju ugosti», govnije i femine.
«Ujutro si na četiri noge, navečer si s glavom u vlastitoj rigotini», ja.
Edip je nakon toga zamrzio mater, a Sfinga likovala sve dok je nisu okamenili. Odgovor je naravno bio «pijandura».
Alkoholizam nas je spriječio da zaobiđemo prepreku pa smo ispred nje zasnovali lounge bar u kojem nema ništa drugo osim rakije, vina i lošeg piva, hrvatskog. I, naravno, našminkanih spodoba, trulih iznutra, obojanih izvana.
«Pij malo, pij dobro», Govnije stariji.
«Tko rano pije, popodne se smije,
mjesto jedne maglenke
vidi dvije
a ono motocikl!», mlađi.
«Vino i nijemog pretvori u slavuja», armenska.
«Naravno kad vam je BNP 1200 dolara per capita ergo pjevate od jada čak i na vodi» ja.
«Isus je u Kani vodu pretvorio u vino, ali je prije toga oprao noge, poškropio pazuha i isprao jaganjče božje, onda ga je ponudio svatovima nakon čega se mladenka rasplakala i otišla Ponciju Pilatesu koji je sjedio na velikoj gumenoj lopti držeći Stari Zavjet na glavi – sutra nastupa na Jerusalem a porteu», Govnije, svejedno koji.
«Dan bez vina, dan bez sunca», rekli su Francuzi, a bljedoliki Englezi prokopali su tunel ispod La Manchea, ne bi li odagnali milenij naoblake.
Nakon nekog vremena srušiše nam birtiju.
Od boga odmetnuti klerici.
Kada pred sobom vidiš ravnu cestu, prvo poželiš da je nema, a onda kreneš.
A onda naiđeš na ljubav.
«Žeđ srca ne može se ugasiti gutljajem vode», Kleopatra.
Manično depresivna Kleopatra danima se opijala jer joj srce bijaše žedno. Srce još bijaše bunar.
Kad se zaljubila u Antonija, ključić vječne ljubavi stavila je na rub srca, a ovaj je uslijed aritmije pao duboko, duboko. Kardiovaskularni kirurzi pokušali su ga izvaditi ne bi li se Klea zaljubila u primarijusa, šefa klinike i tako dobili stimulaciju, no količina alkohola kojim je bio prekriven alkoholom oslijepila ih do te mjere da ni slonu ne bi promijenili pelene.
Što započneš to i dovrši.
Mo'š si mislit.
Post je objavljen 16.03.2008. u 14:59 sati.