Marketing
kud ja okom...
Isteklo mjesec dana od zadnjeg mi posta. Čak me frendica iz Belgije pitala kad će slijedeći. Zanimljivo je, a iznad svega ugodno pojmiti kako netko sa zanimanjem svrati na "moj teren" vidjeti jesam li se oglasila nekim novim textom. Zapravo je to jako lijepo saznanje. Čovjeku bude drago!
Kad sam započela pisanje ovog bloga, to je doista bilo predviđeno kao mjesto gdje ću sama sa sobom prisjećati se, raspravljati, radovati se, a možda i tugovati. Bilo je to bez očekivanja kako će netko pokazivati zanimanje za ono što pišem.
Prvi komentar se pojavio na mom 4-5 postu. Pa sam ja onda počela istraživati blogere koji su istaknuti kod prvog komentatora, pa komentirati neke (meni) zanimljivosti što je, valjda, potaklo vlasnike istih pogledati o čemu piše taj koji komentira, pa se tako počeo širiti krug... I sad već tu ima ljudi koji su mi jako dragi, pa kad svratim, redovito čitam, ne komentiram baš nešto zadnje vrijeme, ali uglavnom pratim. Postaju neka posebna vrsta prijatelja i daju novu dimenziju mojoj svakodnevici.
No, kako istakoh, fotografija me zadnje vrijeme otrgla od postanja. Moram se pohvaliti kako se pravo dobro ugnijezdih u tom svijetu! I na tom polju se počeo formirati nekakav krug ljudi čije galerije redovito posjećujem, a bome, većina istih obilaze i moje izloške. Što je još bolje, komentari su u 99% slučajeva pozitivni, pa kad vidim kako ih pišu ljudi koji su zaista znalci fotografskog čarobnjaštva, uz to još opremljeni svemirskim uređajima, ne mogu biti nego zadovoljna!
Zbog ovih i sličnih tu sam rijetko:
Post je objavljen 16.03.2008. u 14:26 sati.