Noć je bila bučna. Budući da mi se soba nalazi uz kuhinju, cijelu noć su se skupljali drugi putnici, neki su razgovarali, mnogi se derali. Bilo je sviranja gitare i pjevanja. Cijelu noć je netko ulazio u sobu i palio svjetlo, a u ranu zoru netko je u sobi čak i zapalio joint. Kako sam odahnuo kada sam promijenio sobu. Sonya, Emma, Orlaith i ja dobili smo napokon 4-krevetnu sobu i to na drugom kraju hostela. Mirnijem.
Popodne sam proveo u vinarijama oko Mendoze. Cijena aranžmana je 25 pesosa, a obuhvaća razgled dvije vinarije i jedne tvornice maslinovog ulja uz lokalnog vodiča te degustaciju vina/ulja. 70% svog argentinskog vina proizvodi se u okolici Mendoze gdje ima čak oko 1800 vinarija. Godišnje se proizvede oko 7-8 milijuna litara vina. 70% tog vina ostaje u Argentini, a ostatak se izvozi u inozemstvo. Prva vinarija bila je La Rural koju su 1885. godine osnovali talijanski imigranti. Njihovo najpoznatije vino je Felipe Rutini (ime dobilo prema utemeljitelju vinarije) čija boca košta oko 250 pesosa. Nakon kratke posjete tvornici maslinovog ulja Pasrai Quinta Generación, slijedio je obilazak druge vinarije - Carina. Vinariju su 2003. godine utemeljili Brigitte i Philippe Subra, francuski bračni par koji je napustio Francusku, prodao sve što je ondje imao da bi kupio vinograd u Mendozi i došao živjeti u Argentinu. Par je veoma drag i očito jako sretan novim životom u Argentini.
Argentinska vina su puno slabija kad se usporede s našima. Svako koje smo probali, bilo bijelo bilo crno, imalo je okus malo jačeg soka. Ali istovremeno jako dobro. Kad se vratim doma, potražit ću koju bocu argentinskog vina u našim trgovinama.
Post je objavljen 29.09.2005. u 20:37 sati.