Trčala je kroz ledenu šumu prema vrhu...do kojega nije htjela doći...natjerali su ju...ali sada...kada je gore...stoji sklupčana i boji se ...pogledati uokolo...same provalije...strah...a onda odjednom osjeti dodir ruke na ramenu...neočekivano...poznati glas osobe koju je nekada...da...Voda...Balonchich...nema ga...sada je izložena...uspravlja se i onda shvaća...bilokuda da zakorači čeka ju provalija...ne dopuštaju joj da se vrati...ne zna ni sama želi li to...osjeća novo Sunce na koži...toplinu...leptirića koji leti...miris ozona nakon mokre noći...lavandu...kadulju...daleko more...vijugavu rijeku...tihe zvukove prirode...zelenu travu pod nogama...brodić koji plovi...zvuk najdraže pjesme...slatku bol nakon napora...novi pupoljak na stablu...jorgovana...ljubičastog...razlomljeno staklo se rastopi ...stopi se u masu koja struji po cijelom njenom tijelu...nova snaga...nova krv u žilama...novi dan...na vrhu...
Post je objavljen 15.03.2008. u 23:03 sati.