Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/paix

Marketing

NE- ĆU, NE ŽELIM, ODBIJAM. I to je sve što ću reći o tome

Image Hosted by ImageShack.us

Danas sam odlučila pisati o jednom mom problemu. Problemu s autoritetom.

Stvar je u tome da ja ne plešem onako kako drugi sviraju. Čim mi netko nešto naredi ili traži od mene da napravim ono što ne želim, odmah dobijem poriv za otporom. Ne volim kad mi ljudi govore ono što moram raditi osobito ako to sama znam ili pak ako to jednostavno ne želim.

A sad zamislite situaciju kad je osoba poput mene stjerana u kut i mora raditi što joj drugi govore radi ''mira u kući''.
I sad se ja osjećam kao neki afrički rob u Brazilu tijekom 19. stoljeća i kipim iznutra.

Jednom sam bila prestrašeno dijete utučeno pubertetom koje je šutjelo, bilo poslušno i bez samopouzdanja. Ali odrasla sam i danas sa gotovo 21 godinu ne dam nikome da me je** (oprostite na izrazu). Možda se i bojim da ću se vratiti na staro ako se ne pobunim svaki puta kad me netko hoce ''pokoriti''. Branim se ironijom, sarkazmom ili cinizmom, ne vičem (iako bi to možda bilo bolje). Ne dam se nikome, ne želim biti podložna i poslušna. Imam toliku želju za slobodom da samo želim popeti se na vrh neke planine i vikati.
Ali ne mogu. I to moje pokušavanje da sve progutam me toliko psihički i fizički iscrpljuje da na kraju dana već samo sjedim i buljim u prazno.

Ali ne pišem to ovdje samo da se izjadam nego molim Vas, blogere, za savjet. Kako se kontrolirati? Kako stisnuti zube, a da me to ne izjede iznutra?


P.S. Kupnja vreće za boksanje mi nije bas praktično. ;-.)


EDIT: Moram napomenuti da ovdje nije rijec o roditeljima/nadređenima i sl. Riječ je o ljudima koje ne poštujem previše, koji nemaju pravo davati mi naredbe i koji su većinom zadrti i u krivu. Ali ti su ljudi važni onima koje ja volim i nemam izbora.


Post je objavljen 15.03.2008. u 21:50 sati.