Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/islak

Marketing

Jur ni jedna na svit vila...iliti još ni jedan tovar!

Znate li onu staru poeziju...koju smo učili u školi? Da mi oće dr.House poništit lobotomiju, sjetila bi se ja i je li to bio Petar Hektorović ili koji drugi naš stari, dobri...A ne mogu se sjetit. To nije misao koja me vodi u ovom postu, pa nije toliko bitno. Vodi me potreba dovršit post jučerašnji, dubok, goletan. Sva sam se bila bacila u filozofsko poetiranje i napuntavanje depresivnih oblutaka.
Kad bi kiša pljuštala silinom amazonskih nevera, uvijek sam pokušavala mamu izmolit da me ne šalje kroz taj potop u školu. Redovito sam dobivala neumoljiv odgovor :
"JOŠ SE NI JEDAN TOVAR NI RASTOPIL NA DAŽJU, PA NEĆEŠ NI TI! NISAN TE OD CUKARA UČINILA!"
Amen.
Te bih do škole, u svojim pelerina žutim, plavim, crvenim, zelenim...kabanicama gazila i bila mokrih nogu do koljena. Ali ni jednom se nisam rastopila, niti malo. Samo, u kojem sam srodstvu s tovarima, nikad mi nije postalo jasno.
Zašto mi je ova lekcija ostala u pamćenju? MORA SE NAPRIJED, PREPREKAMA UPRKOS.
"Da bar" i "joj" ne služe za korist. Ja ipak padam u te zamke. Valjam se u njima. IMAM, ILI DOZVOLIM SI TAJ GLUPI LUKSUZ! Jaki ljudi ne obaziru se na ove gluposti. Ne valjaju se u samosažaljenju, trpe bol i guraju neumoljivo naprijed. Pametni ljudi znaju, od toga im ovisi opstanak. Od toga je našim precima, na ovim škrtim njivama života, ovisio opstanak. Žilavi su bili! A ja? Knjakava, rekli bi na otoku. Knjakava do ludila! Koja suprotnost i koja borba između mene i Mene. Ja bi se skrivala a Ja bih marširala. Meni se plače a Ja se korim.
Jur ni jedna nasvit vila. Ili - još ni jedan tovar...
Draga JA, MOOOOLAJ MEEE SEEEE! BIŽI ĆA! I PUSTI ME DA NJURGAN!

UPDEJT! JUUUHUUUUUUUUU
dok vješam robu na taraci, uvijek je u džepu digitalac!
lovim Martina!
I ZATO EVO, DRAGA 7 DANA, ČESTITAM TI! PRVI PUT SAM ULOVILA poLA MARTINA! HAHAHA
BOLJE IŠTA NEGO NIŠTA!
Image and video hosting by TinyPic

Post je objavljen 15.03.2008. u 12:39 sati.