sadržaj: stage 01 - pokušavajući otvoriti vrata stage 02 - reci im da griješe stage 03 - novi život kuca na vrata stage 04 - snovi se ne ispunjavaju svima stage 05 - koje su šanse... stage 06 - dokaz da smo ljudi stage 07 - spoznaja!
stage 02 - reci im da griješe
_________Prošlo je već par sati. Ili nije? Ni sam više ne zna. Magli mu se pred očima, hladno je. A kiša pada još jače. Kiša ne prestaje, uporno razara noć. Previše je bučno. Tisuće ljudi i milijun kapljica - padaju baš oko njega, baš da njemu napakoste. Stotine automobila i desetak katova. Tu je sve to negdje oko njega. Izgleda da je dobio groznicu. Nosi kratke rukave i tanke hlače. Ipak je kasno proljeće, toplo kasno proljeće. Nema više snage ni da se ustane. Marko posegne za mobitelom u džep. Izvadi ga - pogleda. Mislio je neko vrijeme gledajući u mobitel. Spustio ga je dolje. Koga da nazove? Nikoga...
_________ Radio više nije svirao. Ruksak mu je bio tih. Baterija vjerojatno. To znači da je poduže ovdje. Na osmom katu, na uglu Petrove ulice, u zgradi koja se gradi do dvadesetog kata. I mrak je odavno pao, sunce odavno zašlo, svijetla se upalila da osvjetle prazne ulice. Potpuno je sam, potpuno napušten. To mu nije čudno, niti neobično. Smeta ga što ne vidi kako treba, što je tako slab - što ga je malo kiše srušilo na pod. Ponosan je on, neće dopustit to. Marko ustane na noge. Drhtale su. Mahao je rukama oko sebe, kao da je pijan. Pokušavao je pronaći oslonac da se ne vrati na pod, da ne padne.
_____ -Pogledaj, opet opomena iz škole! Uhvaćen kako puši cigarete u WC-u... - začuo je majčin strogi glas.
_____ -Marko, ne možemo više ovako! Trgni se! Danas smo bili na roditeljskom... - ovo je pak bio očev glas.
_____ -Marko? - profesorica je zvala njegovo ime.
On je klečao u kutu razreda, skroz iza, iza klupa. Nije se htio javiti. Imao je mp3 player u ušima.
_____ -Nemaš više deset godina! prestani se ponašati djetinjasto...
Sada se pojavila nova slika ispred njega. To je bio on, stajao je u praznoj prstorili. Torta je bila na stolu. Na njoj je pisalo: „sretan 15. rođendan“. Bio je sam u prostoriji, sam na svoj rođendan.
_____ -Sretan mi rođendan.
Sada je pak bio djedov pogreb. On je izgleda bio jedina osoba koja je voljela Marka, podržavala ga, pomagala i savjetovala. jedina osoba koja je vjerovala u njega. Sada je njegov pogreb. Marko je stajao iza svih, iza svih tih licimjera, i plakao je.
_____ -Zato nemaš prijatelja! Zbog svog ogavnog ponašanja, tog karaktera! - derao se otac na njega.
Marko ga nije slušao. Prestao je davno slušati starce - kako ga vrijeđaju i omalovažavaju.
_________ Buncao je. Definitivno je dobio groznicu. Marko je leđao na hladnom tlu osmog kata. Slike i zvukovi su mu prolazili kroz glavu. O tome kako je on sve razočarao, kako su svi njega razočarali. O tome akko je napušten i uvijek bio sam. Grčio se. I nitko nije dolazio da mu pomogne. Tko bi došao uostalom!?
_________ Kiša nije prestajala. Nije niti slabila. Izgleda da je i ona željela to - uništiti ovu izgubljenu dugu na uglu Petrove ulice. Koja korist od takovog dječaka?
_____ -Reci im da... griješe... da nisam... - bucao je.
Sjevalo je. Nebo se rušilo. Ono čega su se stari Gali bojali - da im nebo padne na glavu - sada se definitno vrtio takav nekakv osjećaj nad stanovnicima grada. Vremenaske prognoza je šutjela. Nije mogla objasniti otkud ta iznenadana kiša. Nije to ni kiša, nego proljevanje neba. Kao da je plakalo za nečime, kao da je nebo nešto izgubilo i sada plače zbog toga.
_________ Začuje tih korake. Pokušao je otvoriti oči. Slabo je vidio. Nekakva figura je stojala iznad njega. Ženska figura. Ona se sagne. Crnilo mu se pred očima. Pogladila ga je po glavi. Nešto je rekla. Zatim je otvorila neku debeli knjigu, uzela olovku i zapisala nešto unutra. Marku se odmah vid razbistrio, sluh pročistio - groznica je toga trena prošla i osjećao se potpuno zdravo. Ustao se i čučnuo pokraj nje.
_____ -Što...? - nije znao što da pita.
_____ -Izgledao si tako jadno i usamljeno. Ja sam Klara, a ovo, - pokazala je knjigu u ruci: - Ovo je tvoja Knjiga Sudbine.
_________ Dečko je začuđeno gledao u knjigu. Zgrabio ju je. Nije bila uopće teška. Pogledao je na otvorenoj stranici. Pisalo je:
_____ „Markova groznica je prošla i osjećao se zdravo i poletno.“
Pogledao ju je, a u pogledu mu je bilo očito pitanje.
_____ -U biti, ja sam nešto kao tvoj anđeo - otprilike. U ovu knjigu pišem cijeli tvoj život, pišem stvari koje će ti se dogoditi. Ovo je tvoja knjiga, tvoj sudbina je unutra. Sve što se zapiše, to ti se dogodi. Najjednostavnije rečeno. Razumiješ li?
_________ Zar je ovo neka šala? To zvuči sasvim nevjerojatno. I ta djevojka, izgleda sasvim ... jako dobro! Marko ustane.
_____ -Do sada ti je život bio preveliki kaos. Mislim da sma ja kriva zbog toga. Zato, sada kao test - dajem tebi knjigu i ovu olovku. Sam si piši sudbinu!
_________ Djevojka mu je pružala knjigu i srebrnu olovku. Marko prihvati bez pitanja. Još uvijek je sumnjao u sve, mislio da je ovo san, ili halucinacija zbog groznice.
_____ -Samo te molim jedno: budi umjeren i realan dok si zapisuješ sudbinu. I nemoj griješiti, stvari koje su jendom zapisane u knjizi ne mogu se izbrisati niti promjeniti. Tako će se dogoditi.
_________ Dok je on trepnuo i pogledao dolje, Klara je već nestala. Jedino je ostala knjiga i olovka - u njegovim rukama. Njegova Knjiga Sudbine. On padne dolje na pozadinu. Nevjerojatno! Zar se ovo upravo dogodilo? Jeste, zar ne? Možda da se uvjeri u to. Otvorio je knjigu, uzeo olovku u lijevu ruku i počeo pisati. I prije nego je zatvorio knjigu na taj kat uleti njegova majka.
_____ -Marko! Tu si! Ajme, dolazi vamo! - vikala je na njega.
Njegova majka je došla po njega. Našla ga je i došla po kiši po njega. Marko se polako ustao, spremio knjigu i olovku u torbu. Nasmješio se podlo. Nije mario za majku. Smješio se zbog toga što je napisao u knjizi:
_____ „Stara je došla po Marka na osmi kat zgrade koja se gradi na uglu Petrove ulice.“
_________ Možda jeste čudno, možda jeste potpuno nevjerojatno - ali istina je. Marko sada ima u svojim rukama nadzor nad svojom sudbinom. Sada mu se ništa loše ne može dogoditi, i osjeća se kao da je svijet samo njegov. Stvari će napokon sjesti na svoje mjesto, a on će dobiti ono što zaslužuje.
"Motivation is what gets you started. Habit is what keeps you going." Jim Rohn
"The beginnings of all things are small." Marcus Tullius Cicero
"The world is full of suffering, it is also full of overcoming it." Helen Keller
--------------------------------- Došao je do mene, stao i nijemo me gledao. Ne znam tko je to bio - ne znam mu ime, lice sam već zaboravio, nije se predstavio. Gledao me. Htio je nešto reći, vidio sam mu to u očima. Zato sam prvi krenio i upitao ga što želi. On je samo mahnuo glavom lijevo-desno i nasmješio mi se. Nisam tada shvatio... tek kasnije... Znam što mi je htio reći, ali nije mogao. Zato se tada okrenio i otišao svojim putem. Poslije sam razmišljao o tome. Napokon sam shvatio jednu stvar! Ako...
---------------------------------
nastavit će se (KNJIGA SUDBINE: novi život kuca na vrata)...